<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>realnost</title>
  <link>http://horus.blog.rs/blog/horus</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Ukradena dokumenta-Part I</title>
   <description>&lt;p&gt;Evo re&amp;scaron;ih da se i ja oprobam u blogovanju i podelim možda nekom korisne informacije iz mog života.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Kao &amp;scaron;to je navedeno u naslovu, tema je ukradena dokumenta. Jako neprijatan osećaj kad shvatite da ste prevareni ili jo&amp;scaron; bolje namagarčeni...&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Pa da krenem. Pre par dana sam i&amp;scaron;ao na VMA, gde imam zakazane terapije zbog povrede koje sam zadobio januara, gde već duže vreme koristim usluge jedne od na&amp;scaron;ih najeminentnijih zdravstvenih institucija kod nas (na njihov rad zaista nemam ni najmanju primedbu).&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Ukoliko se nadjete tamo, imate opciju da lepo uzmete ključ od ormarića gde se možete presvući i ostaviti nazovi dragocenosti i zaključati isti. Meni je prosto bilo logičn, po&amp;scaron;to već idem na bazen i te vežbe gde ostavljam ranac sa svim stvarima i gde je podložan krađi, da svoj novčanik i dokumenta držim zaključane u ormariću garderobe.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;pre par dana, tačnije u ponedeljak, po zavr&amp;scaron;etku vežbi i terapija, krenuo sam po stvari da se presvučem i krenem kući. Čim sam uzeo jaknu, kao po običaju, pipnuo sam džep da proverim novčanik i dokumenta kada sam shvatio da je neko pre men već opipao sve i odneo sa sobom sve stvari osim mobilnog telefona (neki bi to nazvali sreća u nesreći).&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Istog trena sam bio u &amp;scaron;oku, ne toliko zbog para (bilo je 20 dinara u novčaniku) koliko zbog pomisli da ću morati da opet vadim sva nova dokumenta (da li sam već rekao sa su bila nova, od prosle godine, lična karta, vozačka i saobraćajna?). U trenutku me je preplavio bes i frustracija &amp;scaron;to ni&amp;scaron;ta ne mogu da uradim, a od početka godine me spopao priličan broj neprijatnosti i malera, a ovo je bio samo &amp;scaron;lag na gorku tortu!&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Naravno prijavio sam nestanak nadležnim službama koje mi uze&amp;scaron;e izjave i potap&amp;scaron;a&amp;scaron;e po ramenu uz opasku da se to de&amp;scaron;avalo i ranije i da se u poslednje vreme učestalo odigravaju slične situacije. To me je jo&amp;scaron; vi&amp;scaron;e zaprepastilo-VMA, ozbiljna firma (bar tako izgleda), privatna služba obezbeđenja, vojna policija, kamere... Neko jednostavno uđe i obije ormarić u graderobi koja se pritom nalazi u HODNIKU gde ljudi stalno cirkuli&amp;scaron;u. Za to terba petlje, mora se priznati.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;U očaju sam naravno pregledao sve korpe za otpatke u okolini u nadi da ću pronaći dokumenta (koja nisu nikom od koristi očigledno) ali bezuspe&amp;scaron;no. Sutradan sam preispitao i čistačice, ljude koji rade u obezbeđenju i sve koji su mi pali na pamet ali ni&amp;scaron;ta. Onda sa saznao da je jo&amp;scaron; jednom momku iz istog ormara ukradena kompletna dokumentacija sa jo&amp;scaron; 20k dinara! &amp;Scaron;to me je počelo navoditi na pomisao da se radi o organizovanoj radnji. Prosto je nemoguće da se takve stvari rade neprimetno, a da niste ili u sistemu ili makar na terapijama ili slično.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Da stvar bude jo&amp;scaron; gora, u autobusu GSP-a sasvim slučajno upoznam hirurga koji radi na VMA kome su ukrali novčanik sa dokumentima i novcem dok je operisao u sali! Znači neko je &amp;#39;ladno u&amp;scaron;etao u kancelariu čovaka dok je ovaj spa&amp;scaron;avao nekom život i ukrao mu sve! Prosto nisam mogao da verujem da to ide do tih granica! Nije da sam rastao na drugoj planeti, sasvim sam svestan poremećaja vrednosti i situacije u na&amp;scaron;em dru&amp;scaron;tvu, ali ovo je za mene bilo zabrinjavajuće. Čovek se zapita &amp;scaron;ta sve može da mu se desi na ulici ako se na ovakvim mestima odigravaju takve situacije.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Da ne zaboravim da sam naravno odmah blokirao sve tri kartice, &amp;scaron;to je jako bitnom ako se nađete u sličnoj situaciji (ovom jadnom hirurgu su digli sa kartica 20000dinara dok ih je on blokirao).&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Naravno sledi noćna mora od papirologije.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Prvo, odlazak u banku (da je ne reklamiram) i suočavanje sa neljubaznom &amp;scaron;alterskom radnicom. Sledi&amp;nbsp; pounjavanje hrpe papira da bih mogao da podignem novac sa računa koji je blokiran i naravno vrh-ponovno otvaranje računa, novog računa, podno&amp;scaron;enje zahteva za kartice i ostale dodatke koje nude velikodu&amp;scaron;no u svim tim institucijama. Da napomenem-sve je to moguće tek nakon &amp;scaron;to izvadite ličnu kartu!!!&lt;/p&gt;&lt;p&gt;E sad nastupa avantura-vadjenje lične karte!&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Morate odjaviti ličnu kartu u MUP-u op&amp;scaron;tine gde ste prijavljeni. Odjava lične karte ko&amp;scaron;ta ukupno ne&amp;scaron;to manje od 1300dinara!!! Po&amp;scaron;to sam imao čipovanu biometrijsku ličnu kartu, potrebno je SAMO doneti uplatnice i re&amp;scaron;enje da je LK ukradena uzeti broj za čekanje, opet stajati u redu za predaju i naravno za podizanje LK kad bude gotova. Dobijanje re&amp;scaron;enja evo jo&amp;scaron; uvek traje u mom slučaju. Tu situaciju moram da opi&amp;scaron;em u detalje! &lt;/p&gt;&lt;p&gt;I sam radim u državnoj instituciji i svestan sam nerada i lenjosti koji je zastupljen u svim tim nazovi državnim firmama ali ovo je bio vrhunac. U pisarnici gde treba da odjavim LK čekala me je jako neljubazna gospođa. Popunim ja sve, platim harač, vratim se kod nje i ona meni kaže da dođem za 3 dana po re&amp;scaron;enje sa kojim ću podneti zahtev za izdavanje lične karte. Da ne spominjem da sam tačnu informaciju o postupku vađenja ukradene LK dobio tek kad sam nazvao načelnicu odeljenja za upravne poslove-stra&amp;scaron;no je koliko ljudi koje sam zvao po raznim PU nisu imali pojma o tome. &lt;/p&gt;&lt;p&gt;Dođem ja posle 3 dana po re&amp;scaron;enje ne bih li počeo sa golgotom, ali avaj-re&amp;scaron;enja nema! Po&amp;scaron;alju mene u pisarnicu da proverim da li je re&amp;scaron;enje otkucano, dođem ja do pisarnice u 08.15h (radno vreme je od 08.00h), kad ono zaključano. Ne budem lenj pa pričekam neljubaznu gospođ/e. Negde oko 08.45h pojavi&amp;scaron;e se lagano uz stepenice njih dve uz ćaskanje i kad su se sredile sa dovođenjem u radno stanje, saop&amp;scaron;te one meni da mog re&amp;scaron;enja nema ni kod njih! Potraga se zavr&amp;scaron;ila posle 2 i po sata kada su prona&amp;scaron;li zahtev ali ne i re&amp;scaron;enje! Za to vreme sam čekao u kancelariji gde se izdaju LK, e tu sam se nagledao svega i svačega-od padanja sistema svakih 20 minuta, do raznih likova koji imaju tako razvijenu ma&amp;scaron;tu, a ne razvijenu inteligenciju da to nije normalno. To su bila pitanja prirode: &amp;quot;čula sam da sutra prestaje važenje starih ličnih karti, mogu li nekako danas da to sve zavr&amp;scaron;im?&amp;quot;, zatim jadna baka koja ima vi&amp;scaron;e od 70 godina i koja je čula takođe negde da se novi paso&amp;scaron; može izvaditi kad samo dođete sa starim i to je to. Spisak izjava i pitanja koja su me odu&amp;scaron;evila je neverovatno dug.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Sad&amp;nbsp; sam valjda bio interesantan ili simpatičan gospođi koja je radila na izdavanju LK i ona mi reče da se ne sekiram i da će me preko reda primiti ali čim mi izdaju re&amp;scaron;enje. Naravno re&amp;scaron;enja nigde. Dolazi tip koji je i&amp;scaron;ao da mi sredi re&amp;scaron;enje sa izjavom, citiram &amp;quot;Gospođa koja kuca ta re&amp;scaron;enja je pretrpana poslom i neće stići danas da Vam izradi re&amp;scaron;enje. Hajde dođi ti sutra, ja radim ovde pa ćemo to re&amp;scaron;iti&amp;quot;, kraj citata. Ja ne budem lenj i dan posle tog pozovem broj telefona da bih saznao da li je re&amp;scaron;enje napokon gotovo i ne bih li iskoristio &amp;quot;vezu&amp;quot; gospođe koja mi je obećala pomoć, ali glas sa druge strane žice mi kaže &amp;quot;Žao mi je gospodine ali informacije o takvim stvarima ne možemo da Vam damo preko telefona (?), morate doći lićno ovamo&amp;quot;. Prvo sam mislio da se &amp;scaron;ali, međutim i to nije bilo tačno-čovek mrtav ozbiljan. Pogađate &amp;scaron;ta se desilo, kad sam oti&amp;scaron;ao po ovoj ki&amp;scaron;i tamo, re&amp;scaron;enje i dalje nije otkucala prezauzeta gospođa (koja je verovatno juče po&amp;scaron;to je bio petak morala hitno da izađe ranije s posla zbog neodloživih obaveza).&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Sada ja zbog ne funkcionisanja sistema, sporosti, lenjosti zaposlenih u PU gde sam bio, ne mogu da funkcioni&amp;scaron;em-ne mogu da vozim auto jer nemam vozačku i saobraćajnu, ne mogu da podižem pare i izvadim kartice jer mi je blokiran račun, ne mogu da kupim markicu jer nemam legitimaciju i tako dalje (lančana reakcija). &lt;/p&gt;&lt;p&gt;Od ponedeljka ću nastaviti sa pisanjem.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Da napomenem da sam patriota u pozitivnom smislu, da zaista volim ovu zemlju (ali ne i sistem koji je u njoj), budžetski sam korisnik u svakom smislu, uvek sam gledao da pomognem tako &amp;scaron;to ću koristiti Po&amp;scaron;tansku &amp;scaron;tedionicu (kao državnu banku), telekom ADSL i 064 broj (opet sam mislio da ako već iz budžeta primam platu, bolje je da je vraćam u isti budžet), međutim to mi se stalno obija o glavu ali stalno i to bez izuzetaka. To me navodi da preispitavam svoje stavove i mi&amp;scaron;ljenja kao i odluke koje se tiču tih odluka. &lt;/p&gt;</description>
   <link>http://horus.blog.rs/blog/horus/generalna/2010/02/27/ukradena-dokumenta-part-i</link>
      <pubDate>, 27  2010 13:00:27 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Честитамо!</title>
   <description>Уколико можете да прочитате овај чланак, успешно сте се регистровали на Blog.rs и можете почети са блоговањем.</description>
   <link>http://horus.blog.rs/blog/horus/generalna/2010/02/27/cestitamo</link>
      <pubDate>, 27  2010 12:55:31 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

