<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<feed version="0.3" xmlns="http://purl.org/atom/ns#" xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/" xml:lang="rs"> 
<title>Dairy</title> 
<link rel="alternate" type="text/html" href="http://philip.blog.rs/blog/philip" /> 
	 
	<modified>2010-04-04T00:43:30+0200</modified> 
<tagline>&lt;p&gt;Nešto kao moja zivotna priča ili dnevnik , gde cu pisati svoje trenutno stanje.. Svako je dobrodosao.&lt;/p&gt;
</tagline> 
<generator url="http://www.lifetype.net/" version="1.2">LifeType</generator> 
 
<copyright>Copyright (c) philip</copyright> 
  
 <entry> 
 <id>tag:www.blog.rs,2010-04-04:93849</id>
 <title>Zivot je gorak</title> 
 <link rel="alternate" type="text/html" href="http://philip.blog.rs/blog/philip/generalna/2010/04/04/zivot-je-gorak" /> 
  
 <modified>2010-04-04T00:43:30+0200</modified> 
 <issued>2010-04-04T00:43:30+0200</issued> 
 <created>2010-04-04T00:43:30+0200</created> 
 <summary type="text/plain"> Ne znam kako da pocnem, valjda je svaki pocetak tezak, dosao sam ovde iz neke vrste muke, da bi svoje ne zadovoljstvo podelio sa nekim posto nema sa kime da pricam a da me saslusa kako treba... ...</summary> 
 <author> 
  
 <name>philip</name> 
 <url>http://philip.blog.rs/blog/philip</url> 
</author> 
<dc:subject>
Generalna 
</dc:subject> 
 <content type="text/html" mode="escaped" xml:lang="rs" xml:base="http://philip.blog.rs/blog/philip"> 
 &lt;p&gt;Ne znam kako da pocnem, valjda je svaki pocetak tezak, dosao sam ovde iz neke vrste muke, da bi svoje ne zadovoljstvo podelio sa nekim posto nema sa kime da pricam a da me saslusa kako treba... Ovo je mozda i samo akt jer u poslednje vreme imam previse problema u privatnom zivotu... Svako ko bude citao a da ne prozivi nesto od ovoga , kazace, eh dete ili mozda laz... Ali jednostavno tako je kako je... &lt;img src=&quot;http://www.blog.rs/js/tinymce/plugins/emotions/images/smiley-undecided.gif&quot; border=&quot;0&quot; alt=&quot;Undecided&quot; title=&quot;Undecided&quot; /&gt; Mislite da su roditelji uvek tu za vas? I da kazu, nikada nece da vas iznevere i da vam zagorcaju zivot jer vas vole.. Na zalost ja sam dosao u situaciju da dozivim sve to lose a ne dobro, i kada vam se srece okrene , sve van ide na gore.. Za 7 dana proteklih doziveo sam razne neprijatnosti i razocarenja, pocev od toga da sam proglasen za najgorieg rasipnika&amp;nbsp; i bezobraznika&amp;nbsp; , koji ne ume da pomaze u kuci oko sredjivanja...( banalno i neistinito) I zato sto nikada nisam imao podrsku oca imao sam ocuha, koji kada realno pogledate nije meni nista i zasto bi meni pomagao kada ima svoje dete... Najgore od svega dodje kada ostanete bez podrske roditelja i kada se sve svede na novac i prezivljavanje, sto dovodi do kolapsa jedne zajednice tj. porodice, i gde se prelomi na nekoga, nekoga ko je u sredini...&amp;nbsp; Onda shvatite da kada dodje to toga , ostajete sami i prepusteni sebi, ili dozvolite da vaz drugi gaze i upravljaju sa vama kako njima odogovara..&amp;nbsp; Kada vas napusti sreca onda ume da bude jako tesko, to povlaci sve, i kada saznate da nekoga koga volite , u smislu ljubavi tj voljene osobe, da ce vas i on napustit iz zdravstvenih problema, mislim se kuda? Sta dalje? Da li cu uspeti da prezivim ovo sve i nastavim dalje normalno... Zivot ume da bude gorak i lep,nekome je tamo lepo a neko pati.. I ja izrazavam zadovoljstvo ovim putem jer mislim da mi moze pomoci da smirim svoju podsvest i trenutno stanje , koje me dovodi do teske depresije i ako se i dalje drzim i ne dozovoljavam sebi da padnem i dokazem da su svi oni upravu.. Ima li resenja ili covek mora da dotakne dno da bi ponovo ustao? &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Re&amp;scaron;enje je tamo negde i nadam se da ce doci uskoro... Ustanem i danas i ponovo nema odgovora i podrske od ljudiod kojih si to ocekivao.. Osim svoje voljenje osobe koja je uvek tu za tebe, ali svaki dan kada i se ona javi znas da i ona ima svoju unurasnju borbu, tako da je i&amp;nbsp; meni tesko, znam da te osobe vise nece biti za par meseci jer bolest nije lako zaustavljiva... &lt;br /&gt;Borim se da ne obracam paznju na to i da pruzam sve sto je u mojoj moci da ne bi osetio bol i patnju... Jer je tesko kada znam , da neko ko je tu svaki dan, i ko mi je oslonac bio u proteklom periodu, vise nece biti tu... I mislio sam da je to samo po filmovima i tamo negde daleko, ali eto, tu je, i suocavam se sa time...  &lt;/p&gt; 
</content> 
</entry> 
 
</feed>