''Theres no kindness in your eyes The way you look at me, it's just not right I can tell whats going on this time Theres a stranger in my life You're not the person that I once knew Are you scared to let them know it's you? If they could only see you like I do Then they would see a stranger too...'' Prosto je sramota ovo sto mi se desilo...Juče sam bila...
20.06.2007 Pokušavam već par dana da postavim neku temu ovde ali nikako ne uspevam da se snadjem. S obzirom da sam ja krajnje tvrdoglavo stvorenje nastaviću sa pokušajima (i bez pomoći) dokle god budem mogla. LJUBAV.......ah taj divni osećaj kad nam je ljubav uzvraćena i kad smo toliko srećni da imamo utisak da možemo dohvatiti zvezde. To se ne može ničim opisati,...
Sve je počelo pre 5 meseci tačno. Počelo je i sad 5 meseci kasnije ja sam u stanju da krećem da pišem blog koji posvećujem njoj. ♥ღBiCe Mi KaKo KaD aL NiKaDa Ko SaD♥ღ Prva nasa, tako pogadja i dalje. J nikada necu zaboraviti, stojim na kisi staje mi taxi, idem u Pionir na trening, i krece Neverna. Kakav je to osecaj bio. Tad nam je...
...samo.. eto.. Ljubav je... i kada te boli.
Eto, vikend stigao... kao, jedva chekam da se odmorim od obaveza, spavam duzhe, posvetim se sebi i sve ostale fraze koje se redjaju pochevshi od petka popodne... A u stvari.. to su 2 i po dana koja traju najduzhe, a kad vam je srce mnogo daleko od grudi, onda se beskrajno vuku i nikako da prodju... Ja, eto, cenim ove dane po tome koliko brzo prolaze.. U tom smislu, vikend je chista nula....
Uhvatilo me jutros, chim sam otvorila ochi, neobichno lepo raspolozhenje (neobichno za ranih pola 8 :) Dok chekam da se tu negde (a samo formalno daleko) josh jedan par ochiju razbudi i osuncha ovo jutro, setim se onih slichica o Ljubavi, shto izlaze u Blicu svaki dan, a uvek mi izmame osmeh.. ne lazhem, divno je - prepoznam nas u svakoj.. Stavljam ih, jednu po jednu.. znam da ce se josh neko...
Možda i nekada umela sam da wolim, baš zato sam powredjena... Sve to je bio samo još jedan dokaz da se za ljubav živi, ali se od nje može živeti večno... i "Svaki ratnik svetlosto je bar jednom povredio nekoga koga voli" .... Ona me je povredila, a ja ne mogu i ne želim da volim, više... ;( SEĆAM SE ... KAO DA SE PRE SEQND SWE ODIGRALO... WRAĆALA SAM...
I kada opet padne kisa i sliju mi se uspomene preko umornog lica plakacu kroz smeh ociju uprtih u nebo... Hvala ti...
Nikada kao klinka nisam mastala o velikoj ljubavi. Odnosi medju ljudima su mi uvek izgledali kao nesto sto moze da se rezira ili da se pobegne od. Secam se pocetnih koraka, opipavanja moci dok sam isprobavala granice do kojih mogu da idem. Na obe strane. i da usrecim, zadovoljim ali i da povredim, osakatim. Smesno mi je sada to sve. i moja hladnoca i moje pretvaranje strasti u osmeh koji pada...
Ja josh uvek obozhavam bajke. A verovala sam u princheve i van okvira samo neke izmishljene priche. Vremenom, zaboravih da verujem da postoji princ koji se rodio samo za mene - svoju princezu. I tako sam se zabavljala sa konjima (manjim ili vecim). A on je prestao da veruje i u princeze i u bajke. To mi je sam priznao. Ipak, bez obzira na to u shta smo verovali, ostaje istina da smo se rodili...
„ Eno ga onaj tvoj , čeka te u kolima !“, rekla sam ulazeći u gotovo prazan frizerski salon gde se frizirala moja prijateljica nakon što mi je pre pola časa , preko telefona „drobila“ o tome kako danas izlazi s njim . Vlasnica salona je naša zajednička prijateljica i zna ko s kim , kada a možda i kako , pa sam smatrala da nema potrebe...
Danas cemo plakati i ti i ja.. Umesto sunca prizheljkivacemo kishu. Umesto osmeha trazhicemo tishinu. Bolece, chupace, kidace sve shto nas okruzhuje, vredjace ochi, dushu i mir. Molicemo za san, samocu i prolaznost. Pomoglo bi da si tu, kao shto bi pomoglo da sam ja tamo. Sutra ce biti lakshe...
Brojim minute do prestanka radnog vremena (ja i josh 250.000 zaposlenih u gradu - ovo je slobodna procena, ne zamerite..). Nije shto trenutno nemam shta da radim i shto je kancelarija zadimljena i mrachna.. nije ni shto mi je hladno u njoj, ni shto mi upadaju kojekakvi mediokriteti koji bi s nekim da podele neki novi vic ili inspirativnu shalu (inspirativnu za tako neke, nedovoljno sazrele a...
Januar...hladna zimska noc...pise se zivot... Vece samo po sebi….ma sta da se prica…dan jos jedan Januar. I ja po ko zna po ko zna koji put budim se zacarana nistavilom sadasnjosti...Ustajem, saznajem, pozdravljam i potiskujem sve sto ne zelim da svrstam u svoji mali svet. Obecanje, osecanje, straha i prijatnosti, nesredjenosti u glavi i neverice u srcu....Vreme staje....on...
U prošlom postu smo diskutovali o problemu studiranja i radnog odnosa u toku samih studija. Ovaj post sam hteo da posvetim malo vedrijoj, i nadam se, interesantnijoj temi... Ovoga puta diskutovaćemo o održanju emotivne veze i samog studiranja. Da li je moguće imati uspešnu ljubavnu vezu i ujedno biti uspešan student? Koliko je potrebno odricanja da bi se takva...
"Samo prave i sećanja vredne stvari ostaju zauvek u našim srcima.I izvlačimo ih samo onda kada se osetimo nesposobnima da nastavimo dalje".Napisao si mi davno ove reči,one večeri u Novom Sadu,i zamolio da tako radim.Ne,nisam ispunila obećanje.Previše je bilo ono pravo da bi samo ponekad sećanja izvukla iz tog kutka moga srca,nazvanog tvojim imenom.Ili se...
uvijek me fascinirala sažetost i konciznost oglasa u novinama, pogotovo onih pod "osobno". pa evo malo kako te žene pišu o sebi, a kako zapravo izgledaju: U 40-ima = 49 godina Atletski građena = Nemam sise Avanturistica = Spavam sa svima Prosječnog izgleda = Ružna sam Predivna sam = Patološki lažov Zarazan osmjeh = Pijem mnogo pilula Emotivno stabilna osoba = Na...
ODBIJEN I TUDJ, UTU^EN KO SMRT, OBILAZIM KALI[, I ZOOLO[KI VRT, PRODJOH LAVA, I PAR TU@NIH BREZA, PA STIGOH DO, RISOVOG KAVEZA, RISKA LEGLA, LJUTO GLEDA, ^EKA DRAGI, DA SE PREDA , ON JE CIMA, [APOM ]U[KA, SVUGDE ISTA, POSLA MU[KA, KAD ME SPAZI, KAKO ZURIM, POMISLI DA...
DODIRNEM LI IKAD, TVOJE USNE SVOJIM, OSETI]U MIRIS, JA I UKUS BOLA, PRESTA]U ZAUVEK, SEBE DA SE BOJIM, POZVA]U NA VINO, JA PITOMOG DJAVOLA, OSTAVI]U OSMEH, JA U TVOME D@EPU, GLEDA]U KROZ DECU, JA I PTICA LET, @IVE]U ZA @ENU, KO SLOBODU LEPU, VOLE]U JE NEMO, JA I BI]U PROKLET, ON ME OPET ZOVE,...
JUTROM [U[KE DAM, JA DECI [TO PROSE, PLEMENIT SAM ZNAM, ONI NEK SE NOSE, PA IDEM DO DEVOJKE, NA KAFU I SOK, ONA KA@E SKIDAJ SE, ONA KA@E CMOK, ULAZIM U PE]INU, ONA NEZNA RITAM, DAL’ JE MOJA PE]INA?, JA SE ONDA PITAM, DA ISTOG JE OBLIKA, I U STAROM RUHU, ALI SVOJU PE]INU, ME^KA ZNA PO NJUHU,...
Bila je zima,napolju , kao i u srcu mom.Jedne veceri upoznah nju, ne sluteci sta ce se sve dogoditi.Po meni je to vece bilo .. josh jedno kao u nizu drugih veceri.Nishta specijalno, ali ipak .. bilo je specijalno , samo shto ja to josh nisam znao, a ni ona.Posle te veceri , culi smo se josh par puta , i tada se prekida svaki nash kontakt.Bez ikakvog razloga. Zima je prosla,a prolece je vec...
Zove mene pre neki dan moj bivsi decko da "evociramo uspomene", a ja ga glatko odbih.Veceras je opet sam,ali me ne zove.U medjuvremenu moj moral je preziveo drasticnu promenu i ja bih tako rado da se vidim sa njim,ali avaj.Zasto muskarci nisu malo uporniji,zasto nam ne daju sansu da se predomislimo? Zato ja sada razvijam svoj spisateljski talenat umesto da...Eh!