Kao pocetak. Kao Petar. Lakse pisem kada se nekome otvaram, kada barem umisljam da me neko cuje. Sta cu, volim da sam u centru paznje, pa makar-umisljenom. Tako i ovo sada kuckam, umisljeno umisljajuci da ce Moj Petar jednog dana citati sa ponosom. Pocinjem...
Rodio sam se pre mnogo godina, osmog dana u nedelji. Ovaj
jezik ne poznajem. Ćutim. Prilagođavam se okolini.
I da li je išta
sigurno? Sve je jedna velika varka osmišljena toliko dobro da verujete da je
istinita. Sve što postoji oko nas je stvoreno I stvara se mimo naših želja. Mi
menjamo, stvaramo, delamo u million pravaca, a svi oni vode...
Kako je u Atini ? Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?” Sokrat odgovori: “Rado ću ti reći, ali molim te, reci ti prvo meni kako ti je bilo u gradu gde si ranije živeo?” Čovek smesta odgovori: “Bilo je užasno. Ljudi...
Moj prvi članak... Da li odmah da nagovestim magiju ovog mesta ili da sačekam još malo? Ne, nije još uvek vreme za to. Prvo, zdravo stranče, slučajni posetioče, ove redove posvećujem Tebi. Raduje me što čitaš pažljivo i što si primetio grešku. Ni ja ne verujem u slučajnost.. Nisi ovde slučajno, postoji nekakav razlog. Hajde, otkrij mi ga?...
Napadao sneg okovao grad. Grad izgleda ukočen. Kola skoro da nema. Ulice klizave prekrivene belim prekrivačem. Kraj kolovoza smetovi. Visoki. Prljavi. Otežano kretanje pešaka. Pahulje i dalje lepršaju.
Ne ustaje joj se. On joj donese kafu, sede kraj nje i nežno je poljubi.
U zadnjih dve godine, oni su zajedno. Tu je uvek kad je najpotrebniji . Kraj njega se oseća smireno, sigurno....
Ja sam svest,ja sam život koji putuje kosmosom eonima vremena, ja sam ono što vi zovete uzvišenim bićem,stvaraocem,bogom. Stvorila me je evolucija rađanja i umiranja energije kako bi na kraju i sam mogao stvarati život svestan svog postojanja. K ada je energija stvorila život na planeti zemlji,ja sam došao kada je tom životu trebalo dati...
Sedim u svojoj fotelji i pišem ovaj članak.U sobi je prijatna temperatura,s vremena na vreme bacim pogled na svoj veliki akvarijum desno od mene,tek da me šarenilo afričkih ribica iz jezera Malawi razveseli. Ako slučajno pogledam u levo gde je dupli prozor,shvatim da sam na tren zaboravio da je napolju trenutno -11,a da će u toku noći temperatuta pasti na -16 ili...
Grad Beograd je od 1. januara 2011. godine, pokrenuo projekat "Beogradski bebi klub" kao jednu od aktivnosti u okviru brige o deci i porodici. Zahvaljujući projektu, svaka beba rođena u glavnom gradu Srbije i njena mama dobijaju poklon paket u kome se nalazi sve što je bebi potrebno u prvim danima života. Na ovaj način, grad podržava porodice koje su dobile prinovu da...
Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu. Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe koju je tamo kupio od lokalnih ribara pa ih je upitao koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu. "Ne treba nam dugo" - odgovoriše ribari. "A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?" Odgovoriše mu...
Normal
0
false
false
false
EN-US
X-NONE
X-NONE...
Sa promenom svojih duhovnih osobina valjda dolazi i promena spoljasnjeg izgleda. Za pocetak je tu promena frizure. Izgledam jako lepo. Nikad' sebe nisam gledala na taj nacin. Uvek sam bila devojka sa normalnim izgledom,ali danas prosto zracim. Zrace i ljudi oko mene. Osobe koje pre nisam gotivila pocela sam da gledam na drugi nacin. Postale su mi beskrajno zanimljive. Mislim da sam...
Primorana da sedim u kući i gledam kroz prozor, odlučih da napišem nešto o svojim stavovima prema ovakvom vremenu. Kao prvo, ja mrzim zimu. Letnje sam dete, volim sunce, volim vrućinu, ovo definitivno nije moje vreme... Svi smo različiti, neko voli sneg, ja ga zasigurno MRZIM! Čitam statuse nekih FB prijatelja koji se raduju, sankaju, grudvaju, postavljaju slike sa tih...
Dosta mi je patetike i samosazaljenja. Nikad nisam bila takva. Uvek sam uzivala u svemu sto zivot pruza ne razmisljajuci o posledicama. Prihvatala tudje greske i davala sebi za pravo da gresim. A sad? Sta sam to postala? Ali kad pogledam malo bolje,sve je u najboljem redu. Danas sam se usudila da izadjem iz kuce i pored ovakvog vremena. Obisla sam mesta i ulice mog grada koje do sada nisam...
Polako ali sigurno ova zimska euforija me dovodi do depresije. Sati provedeni u kuci bez igde ikoga vode na razmisljanje da li cu naci osobu koja mi odgovara. Imala sam toliko prilika,ali ne. Ja sam ih sve odbila zato sto je jednostavno "tako bilo bolje." Da,tada je bilo bolje. A da li je sada? Ne. Kapiram da nemam nikoga pored sebe,cak ni prijatelja da me upita u ovim hladnim...
Često sam proteklih godina koristila ovaj citat, u negativnom smislu. Nikad nisam mogla pozitivno sagledati reči iz ove rečenice. Sada to činim - napokon. Da, kako zamišljate savršen život? Danas sam nešto sanjarila na ovu temu... Heh, dobro, neću da lažem sebe, uvek sanjarim o nečemu što ima veze sa ovim. Moj san (ukratko) je da završim ovu svoju...
(Успомене проповедника и мисионара у Сибиру
с почетка 19. столећа)
С тим сам се човеком срео у следећим
околностима. У једној од тамница Њерчинске робијашнице избила је побуна међу
затвореницима....
Retko sam na face-u. Jednostavno, ja sam od
onih malo drugačijih generacija. Nismo koristili računare, mobilnih telefona
tada nije ni bilo. Kameno doba. Kada bi zazvonio fiksni telefon, postojala je
ista verovatnoća da zove neki kupac koji se interesuje za delove
poljoprivrednih mašina koje prodaje moj otac, sestrina drugarica u vezi domaćeg
zadatka ili...
U svetlosnom snopu od tišine od bola sa rukama mojim do pola uronjenim u tebe stojim i gledam oko sebe ne-videći ne-osecjući ne-misleći… kao stvar kao neživa tvar koja postaje i sama taj svetlosni snop sazdan od tišine i i od bola sada već više od pola uronjen i u tebe.
Krece spica. Muzicki potkovana, iz mraka nekog kafica ili kluba. Nadovezuje se na nju neki nastavak, ili pocetak necega, sve u svemu, neki dim, ogledala, slatko te peku oci, po nekad zasuze, ali to tako treba... I svi se smeskaju, i sve nekako socno i glatko, pa po malo zapne, pa zaskripi, kao kad se traka presavije, kao nekad... Sada, u poslednje vreme i skripanje je drugacije... A nema ni...
Текст који је пред вама први пут је објављен пре више од 20
година, далеке 1983. године у Православном мисионару. Писма мале Наде показују
специфичан вид насиља над децом. Наиме, ради се о комунистичком просветном...
Eee:) Da Vam ispričam moj slučaj kad me – to! uvati virus. Kaže mi: - Aj se ljubimo malko. Al’ naako, sa jezikom. ~ Ne može. Vidiš da sam virulentna. Pa se dosetim. Pridjem mu uz lice.Stisnem usne jaako i onda ga ljubim, ljubim, ljubim… kao sto se anuiti ljube. A on –...
i onda mi je baba rekla "bili smo siromasni
za novac, ali smo u dusi bili bogati"
tako mi je objasnila njeno druzenje u koje
spadaju prijatelji, prijateljice i
momci... a sta sada? nije bitno vise kakav si u dusi nego kakav si u
novcaniku... sve je strasno podeljeno, zna se ko gde ide, ko se sa kim druzi,
ko sta zasluzuje, ko sta sme, ko sta ne sme... meni je samo...
Svaki put kada
poletim, pitam se: „Kako ću sleteti?“ Obično to biva na glavu, nikada na moj
najtapaciraniji deo. Uvek mora da boli: „a kada boli, baš boli (kao što reče
majka Rabija svom sinu Iliji u filmu „NOŽ“ – mom omiljenom).
Bez obzira što
jedan deo mene pita i odmah odgovara da ovog puta neću dozvoliti da me...
E dragi moji i drage moje vjerovatno ste se svi vi vec nacitali koje kakvih zvrljotina na temu zivot. ali sta da se radi kad je to tako neiscrpna i zanimljiva materija koja prosto prsti od ideja koje samo cekaju da budu obucene i utegnute u nove haljine nas kao pisaca i zivotnih filozofa da je nemoguce ne naletiti na kojekakve tekstove neke kvalitetnije ,neke ne povezane a neke vec toliko...