Stigla ja. Pod imenom Deanerys Targaryen. Sa zen pozadinom, a imenom frustracija. Ali, ići ćemo redom... Stigla ja - Žensko, 32, udata, bez dece, zaposlena. Žensko - posrećilo mi se, 32 - brzo došlo, udata - posle 6 godina veze i nedavno, bez dece - kadćuveć i samojoštopasamsverešila, zaposlena - samo dok ne dobijem na lotou (7 naravno). Kada sam bila klinka,...
Budim se.. Sasvim slucajno pogledam telefon.. Vec je jedanaest sati...
Jebi ga, trebalo je da sam na poslu u deset…Ustajem, navlacim stvari na
sebe… izlecem bez umivanja… Kisa je… Zovem “seficu”, ona mi samo
rece:”svaka cast”… Taksija, ko za inat, nema… Stizem u dvanaest, ona me
ceka… Razgovor… Svadja…...
Život nam je dat kao poklon, bez prava na biranje istog. Kakav god da je, on je naš i trudimo se da ga proživimo što bolje umemo. Mnogo toga neobjašnjivo je, nepovoljno po nas i okolinu, no ipak uspevamo da prebrodimo sve teškoće, jer uvek je neko s druge strane ko nam se smeši.. Neko, zbog koga su nam dani vedri i ko sija jače od Sunca.. Ipak, zar...
Neverovatno...kakve stvari mi se desavaju-stvarno je neverovatno... Upravo sam prezivela 2 najgora dana u zivotu,mada uvek kad pomislim to desi se samo nesto gore i komplikovanije.Ovaj put cu pokusati to da sprecim. Sve je pocelo 27.septembra,ujutru dosao je "ponosni tatica" sa manjom gomilom stvarcica za bebu.Vec par dana pre toga gotovo da i ne razgovaramo,tako da je celo jutro...
Noc.Tiha.Zlokobna.Sedim u tami svoje sobe.Razmisljam. Koliko glup i naivan covek mora biti da bi svesno izabrao da zivi ovakvim zivotom?!Kako neko,ko je imao sve moze da izabere pakao umesto raja,mrznju umesto ljubavi? Ta mrznja,koju nikada nisam osetila u zivotu uvlaci mi se kroz svaku poru,tece mi kroz vene! A zasto?Samo zato sam nekom slepcu dozvolila da mi unisti zivot,da unisti sve...
"Raspravljala sam se sa četvorogodišnjom ćerkicom. Uzela je neku hranu sa zemlje i htela je da je stavi u usta. Ja sam joj uzela hranu iz ruke i zamolila je da to više ne radi! "Zašto?", upitala me je. "Zato što je bila na podu, ne znaš kome ja pala na zemlju, i sigurno je puna bakterija!", odgovorila sam joj. Na trenutak me je...
Every night and day. Težak život. Život je kratak, ne treba ga trošiti na gluposti. Za tacno pola sata treba da se nadjem sa njim. Svadjam se sama sa sobom ponekad. Nekad imam tacno zacrtane planove, dugorocne,ali odustanem. Ekonomski fakultet? Nemacka? Zivot je cudo. Dok ovo pisem razmisljam o devojci, godinu dana starija od mene, za koju sam mislila da zivi ono sto ja zelim. Ali ne!...
Dobro jutro... Ovo iznad nas je nebo...
U davna vremena, dok je jos drvece hodalo, upoznah ne znam više ni kako ni gde, devojku iz snova. Njeno lice nam se smesilo sa bilborda pored Brankovog mosta. Manekenka, glumica, ceo jedan novi svet, na dohvat ruke. Niti jednog trenutka se nisam zapitao da li sam dovoljno dobar za nju. Dadoh joj broj telefona, mimo običaja. Rekla je da će zvati sledećeg jutra.
Sav...
Kada smo došli na ovaj svet i kada smo uneli
prvi udah života u svoja mala pluća, prvo što smo osetili bio je dodir. Dodir
nečijih ruku koje su nas prihvatile, dodir majčine kože i toplina koja izbija
iz nje. I onda su nas odneli negde i bili smo sami, kao i sva ostala
novorodjena deca. Tada smo se, svojim instiktom okrenuli prvi put ka sebi.
Otrgnuti od majke, u...
Rodila sam se jedne godine prošloga veka, jednog proleća, jednog aprila. Oko ponoći se iz jezera moje majke vinula u visine žar ptica. Lebdela je visoko na nebu grleći zvezde i rasprskavajući se u bezbroj malih iskrica koje bi dugo zajedno lelujale nad nebom ravnice. Iz vatre jedne iskre žar ptice rodilo se zmajče. Rodila sam se ja, Zmajčea. Pratila sam ostale iskrice do pred...
Psi laju, a karavani prolaze... Neka laju, dusmanima u inat... Neka gore u vatrenoj zlobi, neka se uguse u dimu koji ostaje kao trag... Necu dozvoliti da se pretura po mojoj dusi, po mom srcu, i po ljubavi koju cuvam sebicno... Necu nikome davati, niti polagati rec gde sam bila, nikome se pravdati... Sve cu reci, kad budem htela, kad budem zelela, i osecala to tako... Neka se lome koplja o...
Žalila mi se prošle godine učenica (peti razred) da je neki manijak, neki traktorista iz jednog sela maltretira preko fejsbuka. Pokazala mi poruke, maštovit dečko. Nije smela da kaže tati, pa sam ja to učinio umesto nje, on je malo porazgovarao sa tim gospodinom (ono kao u Sablji, gospodin Pacov) i sad je sve ok.
Tad mi pade na pamet ideja da probam da napravim...
Rodilo se musko dete u kuci... Bice ovakav, bice onakav... Na onoga ce liciti, na ovoga ce liciti... Radice to tako, ili ono onako... Ljubi ga majka... Tatin sin... A deda samo sedi, cuti, i ne progovara... Jer, deda zna najbolje! Kakav deda-takav unuk... Raste on iz deteta u decaka... A deda primecuje nesto... Raste mali iz decaka u momka, ili, ... pa...momka! To je ipak dedin unuk!...
Cetiri clana beogradske filharmonije održala mini koncert u ulici Strahinjića Bana, poznatoj po ogromnoj količini sponzoruša, maminih i tatinih sinova, novopečenih bogataša i ostalih likova željnih promocije. Na kraju izvođenja, nakon aplauza zblanutih posetilaca kafića, podigli su transparent "Hvala što ne dolazite". Utisak da sam gledao nešto...
Razmišljanja....beskrajna razmišljanja o smislu života.... Ne možemo samo
da se rodimo i pratimo proklete društvene norme kojima nas bombarduju svake
sekunde. Živimo kao po nekoj inerciji, trudeći se da budemo deo gomile, da se
uklopilo što više ne bi li nas osudili. Ko da nas osudi? Mediokritet? Ljudi
koji nemaju dovoljno hrabrosti da žive po...
Ja hoću svoj paralelni svemir: gdje ja ću opet biti ja, gdje ću te voljeti i mrziti, slobodno letjeti, gdje će mi tvoj pogled vidjeti dušu, mrznuti krv, čupati srce, vući me natrag, tvoja riječ kliziti tijelom, odzvanjati u noći… dok ne priđe bliže, da osjetim ti dah što razbija daljinu i dodir da znaš da želim…
…želim se...
Muskarci se plase lepih zena. Muskarci se plase jakih zena. I hrabrih. I glupih. A zasto se onda zovu jaci pol?! Ako se muskarci plase lepih zena, zasto ne traze neke ruzne? Zasto svaki trazi neki lep osmeh, lepe zube, negovanu kosu... Zasto je jaka zena dovoljna sama sebi? Da li muskarci nemaju toliko hrabrosti, i snage da podnesu taj bol zenskog uspeha...? Ne mogu da se suprotstave njenoj...
Dobrodosli dobri ljudi. Za se vas dobronamerne i iskrene . Za sve vas koji primecuju nelogicnosti u ovom svetu. Za sve ljude koji misle svojm glavom, koji zele da su slobodni.(Samo slobodan covek je srecan) Ko ima jaku ceznju za dobrim ljudima,za slobodom ,svi vi koji hocete nesto novo i prakticno da saznate otvaram ovaj BLOG za vas - zelenajabuka Sve sto je neophodno i korisno...
Sretoh pre dan-dva jednog bivseg kolegu, kaze mi: "Kad te vidim, tri dana se sudaram sam sa sobom..." Hm, simpaticno, i laskavo... "Kakve usne imas, kako dobro izgledas, sto si starija, sve si mi lepsa..." Sta da kazem, nasmejem se... Kad sam to ja... Muskarci su vizuelisti, to vec svi znamo. Zato se i okrecu za nasim dobrim nogama, jer to nemaju... Pamet im se pomuti od...
VELIKI MISTIK I UČITELJ OSHO - ZORBA BUDA :
Od kada znam za sebe, sve ljude sam smatrala tako prokleto običnim, da mi
je euforija, vriska, ludilo prilikom pogleda na osobe koje su se pojavljivale
na Televiziji i u štamanim medijima, izgledala prilično izveštačeno. I dan
danas mi izgleda tako.
Koliko god pokušavala da razumem to ludilo
kojem su naklonjene pojedine persone kada ugledaju...
,,Samo je dosadnom čoveku dosadno.'' - Čarls Bukovski Dobar dan. Ili možda nije tako dobar? Vaš problem je onaj koji imaju milioni ljudi: dosada. To je onaj osećaj kada vam se ništa ne radi, želite nešto, a ni sami ne znate šta, sedite u uglu, ćutite i ne znate šta ćete sa sobom ili se ipak na dosadu žalite drugima i na...
Sati je 21:09, datum 9. 8. to je ono sto znam samo zato sto sedim pored racunara, i njegov donji desni ugao me uporno apdejtuje o vremenu.. ali dan. pa ne znam. nisam sigurna. moze da bude i ponedeljak, i subota..nije bitno.. prekjuce, otprilike u ovo vreme, bas na ovom mestu, u mojoj zguranoj i prenatrpanoj sobi.. nosila sam se sa onim ruznim osecanjima koja me obasipaju uvek kad...
Od kad znam za sebe pitala sam se šta je
smisao života i kuda nas vode životni putevi. Da li smo ovde da bismo ispunili
neki svoj zadatak? Da li sami odlučujemo kuda ćemo ići? Ili o tome odlučuje
neka viša sila?
Često sam se pitala zašto mi je tako
teško da dođem do onoga što želim. Uvek mi se činilo da to...