U parku sedi dečak plavi
i
gleda, kuću prave mravi.
Vredni, mali, svi crni,
preplanuli, zdravi;
Neki
s krilima, neki ćelavi
i
rade i rade kao mravi
i
svaki od njih negde hrli–
Mravi, mravi, mravi.
Mravi u travi,
mravi na mrvi;
mravi k’o mravi, skroz šašavi,
nose
za njih preteške...
Kod nas u kući je mračno
krenuvši od “dobrodošli” otirača,
pa kroz ulazna vrata
koja su takodje mračna.
Na početku tmuran je hodnik,
pravo je dnevna soba,
desno je kupatilo.
I sveprisutna teskoba.
Iz dnevne sobe, levo,
kuhinja je u tami,
tu retko kad jedemo,
tada jedemo sami....
Mali, baci
pet! Zdravo,
Kako se zoves?
Šta se radi?
Koliko godina
imaš, znas? Bravo!
Napredni ste, vi,
današnji mladi.
Da vidim, je l’
imaš mišicu jaku.
Je l’ imaš
seku? Je l’ imaš batu?
Hoćes da slušaš deku i baku?
Nećes da
slušaš...
Sumrak
teškog daha dušu joj upek'o,
oteti znoj s cele nje lije,
s
ranjivog bića što krije se meko.
U motici, u ruci, ispod šamije
gviri grubi dlan iznad pogleda.
Samo nada zuri pod crnu dugu,
vreme opet mira joj ne da,
opet gazi pokornu slugu.
Debljaju bore, kopa pogurena,...
Maja je bila ovde.
Po
mirisu znam.
I
po prevrtanju i nesanici kada ode
i
ostanem sam.
Maja
je bila
i nije htela da ostane da spava.
Šupljeg me ostavila.
Jastuk gužva prazna glava
i sporo prodje noć, prodju noći,
sve sporo prodje
dok cekam da li ce doći.
Dok opet ne dodje.
Krenulo da plače mače,
tuguje, vrišti, cmizdri i skače;
krenulo jedno malo, pufnasto,
najmanje mače
na sav glas da se jada svima.
Jada se mače i svaki obrok
preskače
Kaže, neće da se hrani miševima!
Aman, mama, aman, tata,
aman ljudi, izvinite, mačke –aman!!!
Da li je moguće, stvarno moguće...
Zlatni, udobni okovi žuljaju mi članke
pa ćutim iako
bih želeo da podignem glas
u znak pobune
mili moji,
nadam se, u
ime svih nas.
Nas što život
u niskom letu trošimo
da bi drugi
iznad nas leteli,
što u nebo
dugo nismo gledali
jer ga se nismo
ni setili.
Što su nas
naučili da...
Ja sam čovek odrasli
sa vremenom ozbiljnim radnim,
jeste da mi zubi još nisu
porasli
al’ radim, glockam sve kada
ogladnim.
Jeste, ozbiljan sam, pre svega,
molim
iako često me svi presvlače
pa sevam na sve dupencetom
golim
i
često kmečim, vrištim i plačem.
Već godinu dana se manekenstvom...
Najbolje drvo,
bez dilema
je ono drvo
kog više nema.
U šumi drvo je
palo.
Za drvo previše,
za šumu malo.
Krošnje su
plakale, tugovale
šuštale, kukale,
pesme spevavale;
baš sa tim drvom su najviše drugovale,
od njega su se
padu najmanje nadale....
Jesu li umrli
ideali mladalački,
jesmo li svi
postali ubice?
Nema više
igrački-plački,
pobednik-
poraženi, isto je lice.
Budući
sportisti, naučnici, umetnici,
pojave što
večno ostaće mlade,
izgubile se,
nestale u životnoj bici
i sa sobom ponele sve naše nade.
Prazne me isprazne
poput kazne,
platim im poneki
stih,
odležim ih,
poklonim usne
dečačke
i setan pogled
i igramo se miša i mačke
u nedogled.
Dahom ih mesto vatre palim,
telom mesto krila skrivam,
čula nanovo i nanovo varam,
sve veruju da sam baš divan.
Posle se loše, trulo...
Samo sam podigao obrve
u blagom luku iznenađenja.
Otšla je draga.
Bez zbogom ili doviđenja.
Išcekujem je gledajući u
daljinu,
vetar me miluje k’o kosa njena.
Otišla je uz tišinu.
Bez izvini ili doviđenja.
Bila mi je vrsta staklenog zvona i štita
od sveta punog budala...
Počeo si da hodaš sam,
verovatno
sad i iz čaše piješ,
ne bi me iznenadilo da za koji
dan
počnes zbog devojčica da se
biješ.
Pretpostavljam da mnogo reči
već znaš,
Ti, bucmast, skoro već metar
veliki mali
i još znaš da se oduševljavaš
više no što...
Nešto mi došlo da idem u Dansku. Kažu, fini su tamo morževi, sve umiljati onako brkati, sa zubima kao noževi. Pa mi se do Australije ide da
jurim kengure i koale, pa do Argentine- nešto mi pampe fale. Do Meseca bih da odem, do drugog ćoška svemira da se u neku crnu rupu zabodem, da me niko ne dira. Ma mogao bih ja svuda!...
Da li ću nekad da zasvetlim
kao iskra preko kremena
i da se ušuškam k’o sito odojče
u sazvežđu vremena?
Ne treba mi spomenje, kamenje,
ne treba u slavu bista.
Samo da neko nekad pomene
-al’ je taj umeo da blista!
Zvižduk kroz prste skuplja nas po ševaru, prebrojavamo vrste, trčeći skačemo
u baru; naše se more
talasa mi, barski bogovi, stvaramo bure i s iskustvom starih gusara kroz vodu ronimo k’o ajkule. Vode pune šake ispaljuju
plotun po plotun, nišane heroje, dečake nasmejane pred strahotom, mokre krpe na
nama...
Bilo
je to jednog dana, mališa, tek tako,
bilo je proleće i vreme divno,
pobeglo mi srce, neosetno,
lako,
verovatno
kada sam kinuo.
Možda
je to bilo
dok sam čačkao nos?
Ma, sigurno je kada sam kinuo,
celo leto sam išao bos!
A vidiš, tvoja mama,
tu je nastao problem pravi!
Srce je moje...
Nastavak elektronske antologije horor priča domaćih autora ponovo je dostupan kao PDF, naravno, u besplatnom obliku.
Prošle godine sam učestvovao u projektu koji se zvao "Nešto diše u mojoj torti" . Sada, nakon godinu dana, tu je novo izdanje sa novim autorima. U zbirci možete da pored moje priče po imenu "Trake" o novosadskom...
СЕЛА Неста села и у њему људи неста пјесме да се оно буди Нема врана да по селу гачу нити дјеце да у љему плачу. Не чују се гусле у кућама...
НА ДАНАШЊИ ДАН / 28. 12./ УМРО ЈЕ СЛАВНИ РУСКИ ПЈЕСНИК ЈЕСЕЊИН! За сјћање и за памћење...ЖИВИО ЈЕ САМО 30. година. ------------------------------------------------------------------- Сергеј Александрович Јесењин (рус. Сергéй Алексáндрович...
Благослов Светог Николаја - Сергеј Ефошкин Молитва Светом
Николају
Српче мало
поранило,
жури у храм свети,
носи колач и
кољиво
да их ту освети.
С њим је отац, а
и мати,
сестра,...
15. 12. 2013.
"...The lovers hold on to everything and lovers hold on to anything. I chase your love around Figure 8 I need you more than I can take, You promised forever and a day And then you take it all away." -Figure 8; Ellie Goulding- Smirio se. Oluja je prestala. Ispred Anđela je opet sjedio njegov zakleti protivnik i prijatelj koga je poznavao,...
"Crvena smrt beše dugo pustošila po zemlji. Nikad kuga nije bila tako zlokobna, tako užasna. Krv joj je bila početak i kraj... crvenilo i užas smrti." -Maska crvene smrti; Edgar Alan Po- "Kada se rađamo naše duše se polažu u grob našeg tela. Grob taj - naše telo- postepeno se ruši i naša duša se...