Pocnimo od ljubavi. Tako je tesko definisati tu malu, kratku rec, pojavu. Kako? Da li je sva ona bol, lepi momenti, trenutci, miris parfema, lepe uspomene, da li su i oni deo ljubavi? Da li mi ustvari volimo kada pokusavamo da izvucemo vezu iz krize, kada pokusavamo da uklonimo sve one lose prepreke kao sto su ljubomora, zavist, nepoverenje? Setala sam ulicom i razmisljala, da li svi ovi ljudi...
Šetah tako ulicom, pa pređoh u drugu, treću... prestadoh da brojim. Slika se sa svakim korakom izmenila. Beton je u svakom milimetru postajao različit. Negde se u travnjaku našao koji cvet koji se zatvorio od sebe - sklonio se od mraka, negde međutim, neki je cvet venuo. Zašto brati cveće i posle ga staviti u sobu kao ukras? Sve je lepo tako kako jeste. Ipak sam...
Djordje............. To ime mislim da ce mi uvek biti jako drago i mislim da cu ga uvek voleti. Iako me je povredio ja ga i dalje volim i mislim da i on mene voli ali ja sam jako tvrdoglav i ne bi da mu priznam to!! zajedno smo bili dve godine bogme nije lose zar ne ? cak smo i zajedno ziveli i to nas je unistilo ili jednostavno on je takav da sara po gradovima.Sada sam mu dobar drug mada...
Djordje............. To ime mislim da ce mi uvek biti jako drago i mislim da cu ga uvek voleti. Iako me je povredio ja ga i dalje volim i mislim da i on mene voli ali ja sam jako tvrdoglav i ne bi da mu priznam to!! zajedno smo bili dve godine bogme nije lose zar ne ? cak smo i zajedno ziveli i to nas je unistilo ili jednostavno on je takav da sara po gradovima.Sada sam mu dobar drug mada...
Sledeće nedelje treba da se vidim sa njim. Zvaću ga Szív ovde na blogu (mislim da sam ga u nekim prethodnim člancima tako zvala; inače, to je mađarska reč koja znači Srce). Veoma sam se promenila od našeg poslednjeg viđenja, i fizički i psihički. Više nisam ona devojčica koja nameće sebi vesele boje na oči kada pomisli na njega. Počela sam da...
Napisao mi je poruku. Nakon dva i po meseca... Zašto nisam ravnodušna?! Luda glavo... Koliko ga volim...
da li je uopste moguce voleti nekog ko te gleda kao prijatelja i dve godine cutati i kriti to? i kada si svestan da apsolutno nista ne moze da se desi vise od drugarstva jer sto posto znas da te ta osoba gleda kao prijatelja i da joj se jednostavno ne svidjas, jel uopste moguce da (umesto da predjemo preko svojih osecanja i utisamo ih i da tu osobu zaista shvatimo kao prijatelja) jednostavno...
Kako da se skoncentrišem na učenje, ako mi je ON non-stop u mislima?! Pomirila sam se sa time da me verovatno nikad nije smatrao najboljom drugaricom (iako je tako govorio), da me nije voleo kao što je govorio, da ga je briga za mene i sve to... ali se ne mogu pomiriti sa time da još uvek mislim na njega!!! Ne zaslužuje to. Ne od mene. A eto! Kako to da izaberemo...
Htedoh tog dana u budućnost virnuti.
Živeti u prošlosti, nisam želela;
Bolnoj, slatkoj, koja nosi odsjaj žuti
u nebu koje gledati nisam smela.
Htedoh tog dana u budućnost virnuti,
Sa silnom željom, nepremostivim žarom,
očima izlečenog slepca koji sni
o danu sreće, o osećaju starom...
Te noći možda samo san...
Vratile su se uspomene. Neko vreme nisu bile prisutne... ali opet su tu. I šta ću drugo nego da tugu utopim u muzici...
Dok ronim suze hvata me neki grč. Ruke mi se toliko snažno tresu da mi žilet iz ruku klizi. Bojim se završiti sve, a isto tako i ostati ovdje. Ne vidim svoje mjesto nigdje. Ovo je pregusto za mene. Nemam dovoljno vazduha. Stišćem lijevu šaku i trudim se da žmirim, da ne plačem više. Ovo kupatilo je toliko malo da moram zgrčeno sjediti naslonjena na ormarić...
Успори ме, сад, баш сад, кад скупљаш слатку со са мојих прса. Не диши, стани, не суши капи зноја, нек клизе, лагано, низ моја леђа. Не жмури, гледај. Широм отворене очи могу разумети моју машту. Пусти ме, пусти да се љуљам,...
Живео једном човек,
који је силно желео да доживи љубав – ону искрену. Он је веровао да је права
љубав она која траје до гроба. И молио се Богу за такву љубав.
Једнога дана, срео је
жену и заљубио се у...
I uvek svečano obećam, a znam da lažem u sebi... Bićeš samnom pa makar to bilo i sa pedeset godina? Szív, znaš li koliko mi godina patnje preostaje do tad? Ne uspevam da te izbrišem iz sećanja... Sećanja i ne bi bila toliki problem, ali ja ne uspevam da te izbrišem iz srca, ili barem zaledim... Ne uspevam, nikako. Prestala sam da...
Ponovo se vraćam godinu dana unazad. Moja plava kapa ima neku snagu da pokrene uspomene i sećanja, i osećanja. Otkud običnoj kapi ta snaga? Ta moć? Ti si joj to podario. Ti si je učinio magičnom, tvoje reči... I opet slušam muziku koju inače ne bih pustila - jer je to nežna, osećajna i... muzika koja budi osećanja ljubavi, čak i patnje. Slušam samo...
Na satenskoj posteljini, skopljenih okica, dugih trepavica, ona mirno dise, spava snom bebe... Udise duboko svez vazduh, koji ulazi kroz podignute roletne dok mrezasta zavesa carlija na jutarnjem vetru koji se promalja kroz vrata bozanstvene terase, ciji pogled puca na vodeno plavetnilo, koje kupa jutarnje toplo sunce... U kuhinji se sprema cedjeni sok, lagani dorucak, tost i marmelada......
Nisam mislila na to. Nisam mislila na tebe. Nisam mislila na sve okolnosti, rasplete, zaplete, pa opet rasplete, zapete, tačke, znakove pitanja... Nisam, izbrisala sam iz sebe svaku sitnicu koja me je na neki način podsećala na tebe. Prestala sam da te sanjam. Do pre nekog vremena sam te sanjala, možda čak i svake noći, ponekad se i ne bih mogla setiti određenog sna, ali sam bila...
Shvatam... Polako shvatam šta je život... Mnogo stvari moramo da se odreknemo da bi postigli željeni cilj... Ali, da li je taj cilj vredan odricanja tih ,,nekih" stvari...? Mnogo godina sam provela u patnji, suzama, bolu i besu... Čeznula sam za njim, za jedinom osobom koja mi je dotakla srce, koja mi je dotakla dušu... Mnogo sam propatila... ali je...
Svuda oko mene mir, tišina... Predivan taman nebeski svod iznad mene pokušava da otkloni moje nemire, dok prekrasne zvezde sjaje na njemu... Polako koračam ulicom zaborava, samo me senka prati... Nova osoba, ali još uvek stari osećaj u meni koji mi ne da da verujem u to da će biti bolje... Sve je tamno, kao i moja duša... Osećam se prazno, bez ljubavi,...
Hmm ne mogu reci nije nam se dalo. Ne, to definitivno nije tako. Ali ja ne prestajem da se nadam. Bili smo drugovi. Najbolji. Sve smo delili. Zajedno smo ucili i isli na engleski. Ajoj kad setim kako je bio sladak dok me je cekao, a ja kao po obicaju kasnila. Igrali smo fudbal i pravili kucice za barbike. Radili domaci i ucili pesmice. Nekako smo bili posebni. Nije mi se svidjao, u pocetku....
Budi tu, kad nestane reči. Budi tu, moje suze spreči. Nemoj sad da me ostaviš. Budi tu, u ime starih dana. Budi tu, jer boli svaka rana. Nemoj sad sve da zaboraviš. Budi tu, bar dok je zima. Budi tu, znam, još nade ima. Nemoj kraj da dozvoliš. Budi tu kad padne sneg. Budi tu, rešenje nije beg. Nemoj sad da mi odoliš. Budi tu,...
U poslednje vreme često nailazim na novopečene parove. To je zaista sjajno, jer znamo da ljubav pomaže da se loše stvari lakše podnesu. No, jedno mi nije jasno, oni se odmah vole? To je LJUBAV? Ili je to možda nešto drugo? Precizna definicija ljubavi ne postoji, ali je jedno sigurno, za ljubav je potrebno vreme. Ovi parovi su tek na početku svoje veze, možda...
a jel ljubav postoji? i jel postoji prava ili velika ljubav? ili je to isto? ili postoji samo prava ljubav? ili samo velika a prava ljubav je samo iskreno musko-zensko prijateljstvo? ako postoji prava ljubav, mislim da je to ona ljubav bezuslovna i kada sve predas, i to je verovatno prva ljubav.. kako se ne desi velika pre prve? a mislim da je prava ljubav kad zavolimo osobu koja voli nas.....