Noćas se osećam nikako drugačije no usamljeno. Mnogo toga sam uradila danas. Ali evo došao je trenutak kada sam ostala sama sa svojim mislima. Vrpolje mi se po glavi. Srce mi vapi za zagrljajima. Umorna od svega. U grudima jak bol. Pokušavam da skrenem misli sa tebe. Pokušavam da odem na neku drugu destinaciju, ali srce vuče samo k tebi. Tebi i tvojim nežnim...
Nisam imala mira. Sedela sam u svojoj sobici, sama. Usamljena. U to vreme smo obično bili zajedno. Nisam imala mira. Samo sam obula patike, nisam ni jaknu uzela i izašla sam na ulicu. Nešto me vuklo. Ne znam šta. Prelepo, sveže veče. Ali ipak za mene malo hladno, jer bila sam samo u jednoj majici. Nisam ni pomislila da se vratim da ogrnem na sebe nešto....
Dragi lord johnny, Možda nikada nećeš posetiti ovaj moj blog, jer znaš da će te zaboleti srce, a možda ga i redovno posećuješ, jer negde duboko u duši falim. Ali eto pišem ti. Govore mi da pišem, da olakšam sebi dušu. Ima mnogo dobrih ljudi u ovom Blogogradu. I zahvalna sam im na svakom znaku pažnje iako nisu dužni ni...
Ne shvataš ti moju bol, čak te ni ne zanima kako je meni. Noći duge su moji neprijatelji, ne mogu da zaspim, ne ležem u krevet dok ne umorim oči, jer znam ako pokušam spavati a da nisam izmorena do iznemoglosti, počeću razmišljati,a onde me tek san neće sustići. Moram priznati, i bojim se zaspati, jer čim zatvorim oči ti se pojaviš. Ni u...
Draga moja nesrećna ljubavi, Pišem ti sada iako znam da ti možda nikada nećeš pročitati ove redove. Toliko toga imam da ti kažem. Boli me sve, boli, a nekada osećam i bes. Najgore od svega mi je što ja ispadam kriva. Znaš ti dobro šta si činio. Znaš. Samo nećeš da priznaš nikome, pa ni sebi. Našla sam se u...
Čuveni pevač grupe The Beattles - Paul McCartney po treći put je stao na ludi kamen. Ovoga puta, njegova izabranica je Nancy Shevell (51) koju je upoznao 2007. godine. Ceremonija je održana u Londonu, u Marylebone Town Hall-u, na istom mestu gde je McCartney prvi put stupio u brak davne 1969. sa ženom Lindom koja je umrla 1998. Gospodin McCartney sledeće godine puni 70 godina....
U dalekom izgubljenom svetu, na mestu gde niko nije koračao, živela je ona. Usamnljena devojka, krupnih uplakanih očiju. Dok je koračala okolnom šumom tajnovitog mraka vukla je svoje krhke nožice ostavljajući duboke i duge brazde u vlažnoj zemlji od sinoćne kiše. Nije imala snage da napravi jedan pravi i siguran korak. Šuškalo je jesnje lišće...
Počele su duge noći. Nema nikog da me pita kako mi je. Da, loše mi je. Nekada bih vrištala, nekada plakala, nekada samo gledam u jednu tačku i kao da ne postojim. Dišem, ali nisam živa. Da bar mogu zaspati i ne buditi se više. Da, tako se osećam u ovom trenutku. Tako. Jer ni snovi ni...
Ostajem sama. Bila sam toliko naivna poput nekog deteta. Dozvolila sam da me prave budalom, a na kraju sam ja ispala loša. Zbog čega? Jer sam se usprotivila lažima i obmani? Ostajem sama. Ne znam kako ću preživeti ovu noć. Srce mi se cepa...boli. Toliko boli da ne mogu da istrpim. Bože...kuda li ovo vodi? Ne znam kako da prekinem bol. Kriva što nisam bila slepa....
Tri hiljade milja daleko od najblizih,
Daljina pravi u srcu procjep,
Sam u daljni, beskraj me deli,
U tamnoj noci trazim tracak nade…
Oko mene sve su stranci,
Nemam s’ kime djelit’ lepe reci,
Srce mi puno, znam da si srecna,
Dusa mi prazna, srecna si sa drugim…
Necu da ti smetam, osmjeh da ti kvarim,
Budi srecna, drago mi zbog...
Prvi dan u skoli..Upoznavanje,novo drustvo novo sve...Djaci polako pristizu..Sedim i cekam zvono,pricam sa novim prijateljima,upoznajem se.Slucajno pogledah na levo kad sretnu jednu predivnu osobu koju sam ranije srela i koja me je ocarala..To je bio ON..Od prvog dana kada smo se sreli i pogledali znala sam da je on pravi. Dani polako u skoli idu..Nisam ni znala da ce on da ide u moju...
...Za docek Nove godine dogovor je bio:nikakve zurke i diskoteke ,sedim kuci,sedis kuci.Uvece oko 9 pozvao me je i pitao da li moze kod drugara na zurku iz istog je sela,satro kucna varijanta bice samo njih 3-4...Nisam htela da mu branim,kad vec nismo mogli da budemo zajedno to vece nek bar on malo izadje u drustvo,bilo mi je malo krivo ali nisam se ljutila.Ja sam naravno provela jedno od...
I tako...dan po dan,u pocetku se nismo culi neko vreme,kasnije mi se javio i od tad smo se dopisivali ili culi svaki dan...Ponovo smo se zblizili,iako su nas kilometri razdvajali. A onda,tokom jednog od mnogobrojnih razgovora rekao je da se vraca,da zeli da pokusamo opet.Dosao je i odseo kod strica.Opet smo se vidjali svaki dan,po ceo dan.Bila sam srecna sto mi je oprostio i sto mogu da...
Ne zaboravi da sanjaš kroz lastine oči u svet da poletiš da bol odboliš i naučiš da praštaš i beskrajno voliš jer život kao i vreme otkucava svoje sate strpljivo nosi svakodnevno breme želeći sećanja da se vrate...
Za sajt www.pricanakvadra.com Napisala Milka Kovačević Tada smo poslednji put gledali zvezde zajedno. U jednom od onih trenutaka tišine, građenih pod strepnjom drhtaja dva srca, ugledala sam prolaz samoće u dva oka koja su me posmatrala, sa jedva primetne daljine. Bilo bi teško reći šta je dovelo do bliskosti dva hrasta ili pak dve pojave u prirodi,...
Kad covek voli zenu, salje vojske da je traze... Daje joj se nesebicno, pruza joj sve... Skinuce joj zvezde s neba, i poljubiti gde treba, uvek... Ali, sta zene traze? Mi, zene, uglavnom trazimo mnogo, a mislimo da trazimo malo... A najcesce trazimo i nemoguce... Ali, zasto? Sta nas, ustvari, cini srecnima? Malo nam za srecu treba... Da nam je nekad samo jednog pogleda... Pogleda sanjivih...
Ne znam kako uvek uspem da sebi zakomplikujem zivot toliko da mogu bez problema da reziram spansku seriju po uzoru na svoj zivot...Najvise sto trenutno zelim je miran,normalan zivot ali totalno je suprotno od toga.Pitam se...kako sam dosla u situaciju da rodim vanbracno dete,udam se za oca svog deteta tajno da niko ne zna,da i dalje (4 meseca) zivim u kuci svojih roditelja iako sam udata,da ON...
Leto. Odmor. Putovanje. Muskarci. Sladoled. Sve govori tako malo, a tako puno. Nista mnogo receno, a citava prica u jednoj reci... A, ustvari, sve sto treba jednoj zeni... Leto je vreme za kratke suknjice, tanane majice, i gole noge... Za njihove poglede... Odmor je za dusu i telo, da se opustimo, odmorimo mozak, i spremimo se za novu sezonu... Za njihovo uzivanje u nama... Putovanje je...
Tako je dugo cekan taj godisnji odmor...Toliko zeljeno putovanje...Tako daleka, a tako bliska ta zemlja... Tamo svi pricaju manje-vise isto, kao i mi... Malo menjaju naglasak, malo drugacije zovu neke stvari, ali i kod njih se ljubav zove ljubav! Ali se ne pokazuje bas tako romanticno... Prema ocekivanju... Bilo je to putovanje u pakleno vrelom automobilu, sa gepekom napunjem do vrha, da...
Još malo i ponoć će da zvoni ko praporcima da oglašava otkucaj svog koraka što se roni ni da čuje da spava Zatvori oči i kreni u tamu pogledaj zvezde i Lunu i onu severnjaču po obodu, samu što odsjajem dodiruje nevidljivu strunu I gledaš dalje, svetiljke žmire...
I posle ljubavi...opet ljubav..
Malo iskrzana na krajevima od nerazumevanja,
zaprljana od dobačenih sumnji,
iscepana od strela ljubomore,
rasporena po šavovima čežnji,
zlatasta od nadanja,
mirisna poput prvog poljupca,
grimizna poput daha ostavljanja,
usamljena u tami noći,
zaboravljena od jednog pogleda,
ali jedina što kola žilama,
ma kakva bila...
Nema slucajnosti... Sve je to knjiga napisana unapred... To sto volimo necije ime pre nego sto upoznamo bas tu osobu, to sto upoznamo nekoga, pa nadjemo nesto njegovo, izgubljeno, i sve nekako tako, nije to slucajnost... Ima to svoje zasto... Mozda bar jos jednu lekciju nauciti, mozda ako si takve greske pravio... Mozda te neko iskusava, da vidi koliko ces izdrzati... Ali, mozda, slucajno......
Izmedju ljubavi i mrznje linija je tanka... Sve pocinje lepo, upoznavanjem. Pa kafica, pa sokic, pa pice, itd. Sve pocinje nezno, strasno, poljupci prste na sve strane, gde ima, tu se i prosipa... Dodiri za dodirom, nezno, poput svile, meki kao dusa... Cujes srca kako kucaju, kao najveci zidni sat... Ali, vremenom se oglasi i kukavica... Pricaju ljudi, ne znas kakav je ko dok ne podelite dzak...
Zene se ne boje lepih muskaraca. Naprotiv, gledace ih, i uzivace u njihovoj lepoti. Zene se ne plase jakih muskaraca, ne, jer traze zastitu, a ako je jak, to bar moze da joj pruzi... Zene nece ustuknuti pred pametnim muskarcem, nego ce provocirati njegov mozak, buditi njegovu mastu, i naterace ga da prica... Zasto se, onda, zene nazivaju "slabiji pol"? Jake, hrabre, i mocne zene,...
Ako ove noci odes ti, posto opet krece po zlu, po tragu nekih starih nemira, stazom nepoznatom, mracnom, probaj da ne places... Probaj da se smiris, u sebe da zaviris, u secanja, u dusu, u bol... Kajanja vise nema, gde jednom pukne, tu se ne lepi... Neko bi zvezde skinuo, svilom nebo bi dodirnuo, neko bi bio srecan da ima to sto imas ti, cime sam to zasluzila...? Znam da je tesko mene...