Ali neka u vašem zajedništvu,bude prostora i neka nebeski vetar pleše između vas. Volite jedno drugo,ali ne pravite veze ljubavi. Neka ona bude pokretno more među obalama vaših duša. Napunite pehar jedno drugome,ali ne pijte iz istog pehara. Dajte jedno drugome od svoga hleba ali ne jedite od istog komada....
Tupi udarci mojih prstiju o’ ravnu povrsinu stola odjekuju u praznoj prostoriji. Pogled prikovan u jednu tacku. Sunce zalazi, ali jos uvek ima dovoljno svetlosti u sobi. Cuju se poznati taktovi pesme, zvoni mi mobilni. Ne pokrecem se. Remeti mi tisinu i izludjuje me, odbijam poziv a da pritom nisam ni pogledala ko je zvao. Ti nisi sigurno, sto bi se onda javila? Ujutru se osecam...
Noc. Jedina svetlost koja dopire u sobu je od ulicnih svetiljki. Mesec su prekrili teski, olovni oblaci iz kojih se svakog trena ocekuje jaka kisa. Tisina. Svetlost- iako mala- dovoljna je da vidim svoj odraz u ogledalu. Ne placem. Ne jos. Ne smejem se. Ni necu. Gledam u stranca. Ovo nisam ja, ovo ne mogu da budem ja. Ima nesto strano na meni...Moj pogled. Izgubljen je, ne odaje nikakva...
kad pomislim na tebe na licu mi zatitra osmijeh, nema više tuge u mome srcu.. kad se sjetim nas još uvijek zadrhtim, zbog lijepih uspomena.. ali sada su samo to, sjećanja na predivne mjehuriće sapunice... rasprsnuli su se, pri dodiru mog dlana i sakrili se u mom sjećanju...
Ne znam kako se dogodilo.I nisam sigurna da mogu to da opisem. Ali pokusacu... Da li si u nekom trenutku, u sred guzve i euforije, samo pozeleo da nadjes neku osobu? I sam ne znas zbog cega, ali imas cudan osecaj da moras da je nadjes. I krenes izgubljeno da se kreces kroz haoticnu masu ljudi, i zapravo ne znas gde ides, samo trazis poznate crte lica na licima potpunih neznanaca. Odjednom...
Душо,ово нисам отворила својом вољом,али,кад је већ овако,да искористимо чуда технике за нешто паметно: Прво у 2 дцл воде прокуваш 6 кашика шећера и 2 ванил шећера(овим сирупом прелијеш тесто када га испечеш)....
evo me... vratila sam se sretna i zadovoljna.. imala sam prilike sjesti, i posložiti svoj život kako treba.. neki dan sam otišla do Zadra.. sjela sam na kamen..malo dalje od ljudi.. ispred mene je bila duboka plava voda.. mir, tišina, valovi koji udaraju o obalu, u ušima moj mp3, Balašević i Toše.. kombinacija koju nisam imala snage slušati...
odmorite se malo od mene.. odlučila sam se malo maknuti iz grada.. moram se sabrati a to ne mogu ovdje :) čitamo se uskoro... pusa svima :)))))))
rekla sam ti da te više ne volim, pustila sam te da odeš, jer nisam htjela da ostaneš iz sažaljenja.. to mi ne treba.. a sada mi toliko nedostaješ ne znam kako dalje... u svemu vidim tebe u svemu te osjećam kraj sebe ali ti nisi tu.. ovaj filmić je mojih ruku djelo napravljen je za moju veliku ljubav..
Pricaju, pricaju ljudi Da smo cudni, cak i ludi! Pricaju, ali ne znaju Da magiju u sebi samo takvi imaju. Pricaju, pricaju ljudi Da smo preke cudi. Pricaju, ali ne znaju Da samo takvi u nebo znaju da se vinu. Samo takvi sanjaju, Samo takvi znaju da vole. Samo takvi mastaju, Samo takvi umeju strasno da bole.
gubim se polako, kao kockica leda nestajem na toplini ovih osjećaja.. nema više povratka kada tama prekrije dan i noć traje do beskraja.. srce se usukalo nestalo je kao da nikada postojalo nije više ne kuca tek tu i tamo odaje znake da je živjelo.. nema te više ne postoje dani ne postoje noći isplakala sam sreću koja mi se samo nasmijala u lice...
voljeti tebe bila je privilegija. privilegija koju sam imala.. pokazao si mi da postoji nešto što se zove sreća hvala ti na tome.. voljeti tebe bilo je nešto što će zauvijek živjeti u meni što će trajati sve dokle me bude hvala ti i na tome.. jedino što ti ne mogu reći hvala je što poslije tebe ostaje ova tuga što poslije tebe...
"Volim te" i ti tu ne možeš ništa to je moj osjećaj koji mi se sviđa... da, "volim te" slobodno ostani bez riječi ionako ih ne čujem jer slušam svoje srce.. "volim te" svaki moj drhtaj to ti govori čak ga ne moraš ni čuti... "volim te" ma ne obaziri se, nisam ništa rekla na glas..
opet će jednom sunce sjati.. i na mom nebu baš kao nekada.. opet će ptice pjevati pjesme o nekim drugim tužnim ljubavima... ja ću se samo smiješiti tome jer moje će srce skrivati zaborav...
kiša je vani... ja sjedim kraj prozora i mislim o tebi.. o nama.. ne, ne osjećam tugu samo neku tupu bol.. želim da si tu da te zagrlim.. želim biti ona stara ona od prije, što se budila sa osmjehom na licu.. gdje je nestala.. što joj se desilo?? znaš li možda kako da se vrati????
osjećam tvoj dah na mojim usnama spuštaš poljubac tako dobro znan tvoje ruke miluju moje tijelo dok pokušavam ostati na nogama... klecaju mi koljena kao da je prvi put želim više, želim još.. budim se u suzama tuga me svlada jer ti ipak nisi tu...
Зовем се Ана Марија. Живим обичан овоземаљски живот једне
једанаестогодишње девојчице. Имам маму, тату, сестру и брата и веома сам срећна
девојчица.
Срећна сам јер имам породицу коју волим, школу у...
Nije to jeftina roba, ta ljubav. Neki od nas mogu je dobiti a da pri
tome uopšte i ne vide račun, ali samo ako neko drugi primi na sebe da za
nju plati. Koristiti drugog kao sredstvo za zadovoljenje i
sigurnost, to nije ljubav. Ljubav nikada nije sigurnost; ljubav je
stanje u kojem ne postoji želja da budemo sigurni; ljubav je stanje ranjivosti...
Bilo jednom jedno ostrvo na kojem su živeli osećaji i
ljudske vrednosti: Dobra Volja, Tuga, Znanje i među ostalima i Ljubav. Jednog
su dana shvatili da će njihovo ostrvo da potone,te su pripremili svoje
brodove, kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav želela ostati do
poslednjeg trenutka. Kada je ostrvo bilo samo tren do potonuća, Ljubav
je odlučila potražiti pomoć....
Ćutim
Bujaš u meni
Ne bih da te umirim
Dok zapljuskuješ svoje oči u steni
U steni mojoj
Što tvoje poljupce ko talase čeka
Kaplješ po meni kao mora poj
Kao nemirima ispunjena reka
Reka zamirisa
Uzdasima nebeskog...
Kako nastaviti dalje?...Kažu da iz teških trenutaka nešto možemo i naučiti...a ja po prvi put to ne mogu...646km,a samo jedan problem....tolika daljina a toliko mali problem...Baš ta daljina uspela je uništiti najdivniju stvar koja je postojala...a možda je to tako moralo da bude,možda i nije...Svaka slika,svaki trenutak,zvuk muzike i dalje je tu...Pola srca je...
Hej, Ti nisi neko
Ti si
moja ruka
Toplo gnezdo, meko
Što
se svilo oko moga struka..
Hej, Ti ne dišeš daleko
Već
kroz mene tvoj dah se širi
Utičeš
s divljom rekom
Što
valove moje miri..
Hej, TI, što sanjaš u samoći
Andjela
bez...
Oprosti mi što ti dah svoj dadoh sve zvezde što ih u očima skupih zadnju kap krvi što imadoh sva slova zarobljena u jedan stih... Oprosti što ne umem da bez tebe snujem niti da osmeh na se obučem od plavih kometa što te kujem pregršt uspomena koje vučem... Oprosti što jedino voleti znam da letim kroz...
Dok šapat moj tiho jastukom teče,
kao stih, njegov drugi kraj ostaje nem,
preglasno tih.
Stoga plovi dalje, za trenutkom pažnje vapi
i za vešticom jednom slatkom,
za jedinom agapi.
… а ти ко си што другога осуђујеш? (Пос. Јак. 4:12)
Свештеник Г. Мацхел седео је тог дана у вагону подземне
железнице. Вожња је била уобичајена. Неколицина путника је читала или дремала.
Свештеник...