Evo posle gubljenja po internet pornografiji vidim da sam nekada imao blog i istog momenta secanja me strefe kao teretni voz dete na rampi, šta sam sve hteo želeo i mogao i nisam znao kako, a imao sam ideju, sada znam, a ni ti želim niti mogu niti imam ideju, mozak mi se marinira u opijatu zvani mašta.
Zbog cega bi zavideli nekom na njegovom uspehu?? Uspeh jedne,nije neuspeh druge osobe... Zavidnost je prekretnica uspehu,zavidnost ce vas usporiti i spreciti da postizete ono sto zelite! Ona obavija coveka negativnim osecanjima,i zaokupljuje ga i negativnim mislima! S`toga,posvetimo se nasim ciljevima,ne trosimo enegriju na druge,mi nemamo veze jedni s drugima! Trosicemo...
Пре више од деценије, по повратку из Грчке, моја снајка је донела и прегршт дивних прича, које је превела и дала мени да их поделим са причољупцима. Међу њима је била и ова: "Наши стари родитељи" . Зашто је помињем?...
Кад сам те ноћи
стигао кући, док је моја жена сервирала вечеру, примио сам је за руку и рекао:
- Морам ти нешто
рећи.
Села је и јела у
тишини. Приметио сам бол у њеним очима. Одједном нисам знао како...
Rekoše mi ljudi da je vođenje internet dnevnika dobra stvar za otarasiti se neželjenih i opterećujućih misli, pa eto i mene da opterećujem druge umesto sebe "Nema ništa gore nego kad te zaborave oni koji su ti sve.." I tako ti ja danas pročitam, da ne treba dići ruke od nečega zbog čega ne prođe ni dan, a da se ne pomisli na to.. Kad bi život...
Сада је
дан. Сад му нисам потребна. Некад дан стварно зна дуго да траје.
Док око мене
све врви од живота, сви некуд журе, ја чекам. Чекам да прође дан, да сунце
зађе, јер сам тада ја најбитнија. Тада постајем мета...
Docekasmo i ovaj Bozic. Kalendar pokazuje da smo dobrano zagazili u drugu deceniju dvadeset prvog veka ali, to su tek tehnicki detalji nasih zivota a kosmicki gledano tek treptaj medj zvezdama... Da li smo bolji zbog toga sto je dosla Nova Godina ? Da li osecamo samilost prema starim, samim i bolesnima ? Kako nam je uopste pocela ova Nova Godina ? U noci samog doceka jedan isfrustriran...
(Слика са интернета) „Пепе,
дођи овамо!“
„Нисам ја
Пепе, ја сам Петар!“, јогунасто узврати дечак.
„Знам,
соколе, ја то теби тепам“, нежно одговори деда. „Хоћу да ти дам нешто.“...
Како су
чудесни били први дани у Константинопољу! Лепота града, Босфор и Принчевска
острва подједнако су одузимали дах младом Нектарију као и одушевљење које би
осетио видевши православне цркве,...
Неко још увек чека Божић Бату, а мени је он још јуче донео предиван поклон од Божић-Секе, моје Јелене, наше златоусте и златопрсте Причалице, чије су златне руке исплеле овај предиван поклон за мене. ХВАЛА,...
/ * Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin-top:0cm;
mso-para-margin-right:0cm;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0cm;
line-height:115%;...
Кнез-Михајлова Ватрени плес Поглед са Теразија
Календарска нова, 2012. година, беше тек почела. Њен први д ан беше свеж, сунчан, без ветра, али његов највећи део ипак проведох у топлини свога дома. Предвече одлучих да прошетам
новим мостом, који је свечано отворен...
(Слика са интернета) На крају једног поља стајаше Љубав и Самоћа
и посматраше млади заљубљени пар. Самоћа рече Љубави:
- Кладим се да ћу их раставити!
Љубав узврати:
- Сачекај само мало! Дај ми шансу да...
Dugo sam razmišljao o tome koja bi tema bila idealna za moj prvi članak. Znam da sada svi osećamo novogodišnju euforiju, uzburkanu reakciju koja nas sve požuruje, svi negde žurimo. Videvši da ima dosta članaka baš na novogodišnju temu, odlučio sam da se malo uzdignem iz mase. Baš kao što govori naslov ovog članka, ja ne volim da...
Gotovo je... Moje detinjstvo, sumorno i tesko ali i lepo detinjstvo napustilo me je. Tacnije ja sam njega napustila.. Odselila sam se iz kuce u kojoj sam odrasla i dosla u grad! Grad je stvarno posebna prica...mnogo ljudi, mnogo ulica.. Sve je tako zivo i ubrzano.. nedostaje mi stara kuca, moje selo, moje divno, mirno selo. Ali sta da se radi? Svako mora jednom da odraste i ode u neki novi...
Eh,mozda nekome zvuci smesno,ali stvarno mi nedostaju Vampirski dnevnici.Mislim ja sam odrasla osoba,i razumem da je to samo fikcija,ali moja masta je cudo. Od kada sam odgledala poslednju epizodu,ne mogu docekati 17.januar da pocne nova. Kao da mi u zivotu nesto fali?Mislim,ja ne mogu da objasnim ovaj osecaj,vrlo je moguce da nisam bas sva svoja.Ko ce znati.Jedino sto mogu da objasnim je...
...
Персијски песник је рекао: „Живот је пролазни
ветар“, а ја кажем да је вечито чекање у кругу.
У том кругу једна ме стално гони мисао: „Чекам
те, чекаш ме, ми се чекамо, они се чекају...“
Баш сада, у...
Много сам волела Мели, не само зато што најдуже од свих Леиних и Јоциних чеда била са мном, већ зато што се својим изгледом и понашањем разликовала од осталих зека које сам имала прилике да видим. Мели је,...
ИПАК
НИСМО САМИ
По ко зна који пут, села је у времеплов,
угодно се сместила и пустила да је мисли воде до те давне 1996. године. Била је
исувише млада да би схватила да ће је оно што се те године десило,...
16.07 (Pariske Komune,
stanica prekoputa IX beogradske) - Extra! Vreme trećeg časa, nema klinaca na stanici
(ni klinaka, jbg), nema ni gužve. Zvrrrrrrrrrrr... (Ili kako već ide mobilna
onomatopeja...) GAJBA - obznanjuje ekran u koloru. "E! Sad sam 'teo poruku
da ti pošaljem. Mož' staviš krompir u rernu. Kontam da sam tu za jednooo pola
sata - 45 minuta,...
(Слика са интернета) Париз - град љубави и романтике, а ја
сам сама...
Диван дан. Изашла сам из хотела како
бих летње поподне провела на улицама. Данас је дан за обилазак ресторана.
Седим сама за столом и пијем...
Tisina.Samoća. Nemir.
Nezadovoljstvo...
Valjda jedan od onih dana kada ti se sve
skupi,kada osećanja i emocije prorade poput zastrašujućih erupcija vulkana cija
lava po izlasku na svetlost dana nemilosrdno,bez ičije dozvole ruši sve pred
sobom,ne mareći za posledice.
Panika . . .
Nešto je ušlo u mene,ne da mi...
Danas mi nešto nije ništa...Slušam i gledam neke jadne žene obolele od raka grlića materice...Puls mi odmah skače i odmah mi nije dobro.Opet hipohondrim..ili je to samo grubo podsećanje.Ne prođe ni jedan,jedini dan da se ne setim..Kad god vidim tako nešto ili čujem da se neko razboleo,ja utrnem. Prošlo je 4 godine kako je mama...