Слушај чудна је ово земља. Причам ти сада како иде песма о њој...
У
једној земљи чудној,
Има
један слој,
И
то слој људи,
Што
за туђим луди.
То
пати и чезне,
Да
другога зезне,
Да
зезне...
Pokušao sam da napravim brod
koji će da plovi. Znao sam da će me pokušaj da nateram nešto da funkcioniše
koštati dosta vremena i previše truda ali nisam odustajao. Imao sam već
osmišljen njegov izgled ali nedostajalo mi je umeća da ga napravim. Gledao sam bezbroj
raznih maketa kako bih napravio svoj brodić koji će bar približno...
Buduci da smo se mi svi slozili da su snovi vazni, jer ako i dalje citate moj lense jasno uvidjeli ste da tu ima neke istine red je da se pozabavimo tumacenjem snova. Evo vam odista kratak vodic za tumacenje snova i to po psiholoskom principu kako smo to vec naveli gore u prethodnom tekstu. Dakle prvo da bismo tumacili snove potrebno je da ih zapamtimo. Postoje razliciti tipovi...
ženi za sva vremena, ženi koja mi srce uze
Moraću da se naviknem na kraj
Srdita ženska glavo
Opasna su iskušenja srca
Taj život nisi živela
Od svega što je ljudsko u meni
Živ je jedino greh
Poznajem te
Dakle znam
Verovatno si rekla
Hvala Bogu iskopniće u vremenu
Izbrisaću mu ime
Moraću da se naviknem na kraj
Nekada se kida što...
Možda sam lud. Nisam baš siguran da je sve u
redu sa mnom. Nekako se moj pogled jako često gubi u daljini gde prelazi po nekim bezveznim sitnicama koje
se odigravaju u ovom realnom svetu. Ne smem ni da kažem o čemu razmišljam, jer
mi se čini da kada bih to stavio na papir, da bih tek tada shvatio koliko sam
zaglibio u moru ludila... Zvoni telefon.
Javljam se. Neki...
Sve što mogu ja pružim. Nekada budem pohlepan pa zadržim za sebe i više nego što mi je potrebno. Nekada dajem previše i više nego što drugi zaslužuju. I tako iz jedne krajnosti u drugu krajnost, u jednom beskonačnom mučenju bivam proganjan najstrašnijim mislima. Odjednom neko potpuno nezasluženo očekuje od mene da mu pružim sve, a davno...
Mir. Svakome treba jedan pravi trenutak samoće, trenutak tišine, trenutak prepuštanja ničemu, jedno ništa koje znači sve. To dragoceno nemo vreme, pruža vam sve što vam treba kako biste sredili nataloženi haos koji je već počeo da se gužva i stvara neizdrživi osećaj nervoze i uznemirenosti. Taj trenutak samoće u kome vi zaklopite oči i prepustite se...
Zašto
ljudi imaju potrebu da viču, valjda je to ona urođena potreba ljudi da
večito nešto dokazuju, samo što kod njih postoji dodatni strah da ih
neko neće razumete. To bespotrebno trabuljanje kombinovano sa visokim
tonovima nanosi veliki bol mome razumu. I naravno da postoji opravdanje,
kao što rekoh, valjda je kod njih prisutan strah da ih niko...
Znate da je sova noćna ptica i da je simbol čarobnjaštva. Nisam išta od toga, ali volim da pišem i da sagledavam život iz svoje ptičije perspektive. Svaki slučajni prolaznik, da ne kažem internet putnik namernik, koji poželi da čita moje mudrolije je više nego dobrodošao na ovaj blog. Nadam se da ćemo zajedno vredno raditi u građenju ovog...
Koja je ovo zemlja? U jednom Čikaškom listu jednom je napisano: ima na Balkanu jedna zemlja koja
se graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje
nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji
gladuju. Gdje vozovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju fudbal, a
pobjeđuju u vaterpolu,...
Скуп свих осећања код једне особе чине његову душу, све што
се на том бескрајном клупку унутар нас годинама качи. И то клупко не расте нити
постаје веће. Оно постаје само теже, било да се на њега каче оне најлепше...
Često bivamo kažnjeni bez razloga. Tek tako se nad nama sruči
neka nepravda. I koliko god pokušavali da opravdamo to nekim višim razlozima ne
uspevamo, jer za neke stvari prosto ne postoje objašnjenja. Negde sam pročitao
da verovanje u sudbinu čini život bar malo podnošljivijim time što čoveku
omogućava da shvati racionalnost univerzuma opet...
Kao pocetak. Kao Petar. Lakse pisem kada se nekome otvaram, kada barem umisljam da me neko cuje. Sta cu, volim da sam u centru paznje, pa makar-umisljenom. Tako i ovo sada kuckam, umisljeno umisljajuci da ce Moj Petar jednog dana citati sa ponosom. Pocinjem...
Rodio sam se pre mnogo godina, osmog dana u nedelji. Ovaj
jezik ne poznajem. Ćutim. Prilagođavam se okolini.
I da li je išta
sigurno? Sve je jedna velika varka osmišljena toliko dobro da verujete da je
istinita. Sve što postoji oko nas je stvoreno I stvara se mimo naših želja. Mi
menjamo, stvaramo, delamo u million pravaca, a svi oni vode...
Kako je u Atini ? Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?” Sokrat odgovori: “Rado ću ti reći, ali molim te, reci ti prvo meni kako ti je bilo u gradu gde si ranije živeo?” Čovek smesta odgovori: “Bilo je užasno. Ljudi...
Moj prvi članak... Da li odmah da nagovestim magiju ovog mesta ili da sačekam još malo? Ne, nije još uvek vreme za to. Prvo, zdravo stranče, slučajni posetioče, ove redove posvećujem Tebi. Raduje me što čitaš pažljivo i što si primetio grešku. Ni ja ne verujem u slučajnost.. Nisi ovde slučajno, postoji nekakav razlog. Hajde, otkrij mi ga?...
Napadao sneg okovao grad. Grad izgleda ukočen. Kola skoro da nema. Ulice klizave prekrivene belim prekrivačem. Kraj kolovoza smetovi. Visoki. Prljavi. Otežano kretanje pešaka. Pahulje i dalje lepršaju.
Ne ustaje joj se. On joj donese kafu, sede kraj nje i nežno je poljubi.
U zadnjih dve godine, oni su zajedno. Tu je uvek kad je najpotrebniji . Kraj njega se oseća smireno, sigurno....
Ja sam svest,ja sam život koji putuje kosmosom eonima vremena, ja sam ono što vi zovete uzvišenim bićem,stvaraocem,bogom. Stvorila me je evolucija rađanja i umiranja energije kako bi na kraju i sam mogao stvarati život svestan svog postojanja. K ada je energija stvorila život na planeti zemlji,ja sam došao kada je tom životu trebalo dati...
Sedim u svojoj fotelji i pišem ovaj članak.U sobi je prijatna temperatura,s vremena na vreme bacim pogled na svoj veliki akvarijum desno od mene,tek da me šarenilo afričkih ribica iz jezera Malawi razveseli. Ako slučajno pogledam u levo gde je dupli prozor,shvatim da sam na tren zaboravio da je napolju trenutno -11,a da će u toku noći temperatuta pasti na -16 ili...
Grad Beograd je od 1. januara 2011. godine, pokrenuo projekat "Beogradski bebi klub" kao jednu od aktivnosti u okviru brige o deci i porodici. Zahvaljujući projektu, svaka beba rođena u glavnom gradu Srbije i njena mama dobijaju poklon paket u kome se nalazi sve što je bebi potrebno u prvim danima života. Na ovaj način, grad podržava porodice koje su dobile prinovu da...
Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu. Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe koju je tamo kupio od lokalnih ribara pa ih je upitao koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu. "Ne treba nam dugo" - odgovoriše ribari. "A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?" Odgovoriše mu...
Normal
0
false
false
false
EN-US
X-NONE
X-NONE...
Sa promenom svojih duhovnih osobina valjda dolazi i promena spoljasnjeg izgleda. Za pocetak je tu promena frizure. Izgledam jako lepo. Nikad' sebe nisam gledala na taj nacin. Uvek sam bila devojka sa normalnim izgledom,ali danas prosto zracim. Zrace i ljudi oko mene. Osobe koje pre nisam gotivila pocela sam da gledam na drugi nacin. Postale su mi beskrajno zanimljive. Mislim da sam...
Primorana da sedim u kući i gledam kroz prozor, odlučih da napišem nešto o svojim stavovima prema ovakvom vremenu. Kao prvo, ja mrzim zimu. Letnje sam dete, volim sunce, volim vrućinu, ovo definitivno nije moje vreme... Svi smo različiti, neko voli sneg, ja ga zasigurno MRZIM! Čitam statuse nekih FB prijatelja koji se raduju, sankaju, grudvaju, postavljaju slike sa tih...
Dosta mi je patetike i samosazaljenja. Nikad nisam bila takva. Uvek sam uzivala u svemu sto zivot pruza ne razmisljajuci o posledicama. Prihvatala tudje greske i davala sebi za pravo da gresim. A sad? Sta sam to postala? Ali kad pogledam malo bolje,sve je u najboljem redu. Danas sam se usudila da izadjem iz kuce i pored ovakvog vremena. Obisla sam mesta i ulice mog grada koje do sada nisam...