Prvog jula moja Medena je poranila, kupila kartu, ušla u voz i
zbrisala na more. Bez mene. Šta ću joj ja tamo, rekla je, samo da joj budem teret.
Ide tamo da rinta, a ne u provod. Lako je meni, završio sam višu poslovnu, imam
i ujaka u opštinskom veću, zaposliće me u komunalnom ili u inspekciji čim se ukaže
prvo slobodno mesto, a ona sa...
Kad se navikneš na vožnju autom, vožnja autobusom čini ti se
kao povratak u davno zaboravljenu civilizaciju, mudrovao sam dok je kolega
Boban dremao na sedištu do mene. Išli smo na službeni put u Šabac.
Boban Glišić bio je desetak godina mlađi od mene, proletos
uzeo četrdesetu; sitne građe, proćelav, lenonke na šiljatom nosu;...
Pravim iste greške,
dopuštam ljudima
da uđu u moj život olako
pa idem nekim putem
misleći da je sreća,
a onda se spotaknem
dok mi duša treperi –
ponavljam se i ćutim...
Ali,
moje misli su kao uzburkano more,
vrela krv ih vrti
i iznova budi...
Opijen lažnim emocijama...
Кога првпат пред триесет и пет години ја прочитав „Ана Каренина“, бев опседнат од книгата и
оттогаш наваму ја прочитав четири пати. Бев прилично млад и мислев дека ова е
љубовна приказна. Но, сега сфаќам...
Jedne avgustovske večeri poznati glumac, Mile
Skakavac, sedeo je sa dvojicom kolega u Maderi. Sedeo i šljokao, prisećajući se
ne tako davnih vremena, s početka karijere, kada je bio slavljen i hvaljen, a sad
se svakim danom sve više primicao sudbini zvezde na zalasku. Prirodna stvar, posle nekog vremena morao je da
poseti nus prostorije. Kada ga
je...
Пре
неки дан позвао сам у кабинет гувернанту моје деце, Јулију Васиљевну. Требало
је да јој платим.
−
Седите, Јулија Васиљевна! – рекох јој. – Дајте да се обрачунамо. Вама је новац,
сигурно, потребан, а Ви...
Велики
Боже Истине и Правде,
Који
ме диже из гнуснога кала,
У
крви огањ, у руци мач даде,
И
рече: "Пркоси вихорима зала!"
Боже,
који си у простор бескрајни
Дао
ми свијет, који не зна нико,...
Кад
продајемо кућу,
како
да знамо колико она вреди?
У
плочицама, у арматури, у греди.
У
слепим зидовима где отац оседи,
кад
продајемо кућу, шта заправо у њој вреди?
Онај
лежај у соби, где још видим...
– Glupo je to što radiš, gospodine
književniče. Napravićeš sebi nepopravljivu štetu.
– A šta ja to radim, zapitam se. – Kako šta radiš? Smucaš se okolo
i lelečeš, te nisi dovoljno uvažen od književne kritike, te nisi dovoljno
hvaljen od čitalačke publike, te postao si žrtva intriga i...
Предраг
Богдановић ЦИ (1944-2021) Предраг
Богдановић ЦИ, песник, новинар, књижевник, културни делатник, учесник
студентских протеста, политички дисидент, дугогодишњи секретар Удружења
књижевника Србије...
Ona stoji
na uglu ulice koja deli Studentski grad od ostatka sveta, čudno zamišlјena, mlada
i anđeoski lepa. On, kao
kobac koji je ugledao plen, skoro joj pritrčava i započinje razgovor. – Čekaš
nekoga? – Ne,
ne čekam. Stojim onako. – Ja
sam Alef, kralј ovdašnji, a ti si verovatno ona nova o kojoj svi pričaju? –...
Najbolje priče još nisu
napisane, najbolji romani još nisu objavljeni, rečeno je na jednoj književoj
večeri kojoj sam nedavno prisustvovao. Tom prilikom i Markesa je neko pomenuo,
i ja se stresoh istog trena; naime, onomad sa pročitao obiman tekst o Gabijevim
mukama i peripetijama oko objavljivanja one genijalne sage o Buendijama i njegovom
mitskom Makondu, nakon čega...
Neko veruje u sudbinu, neko u svoju životnu misiju, a neko u Božiji plan.
Pisci, obično, veruju u svoj talenat. Za grofa Tolstoja, recimo, kažu da je,
osim što je bio veliki pisac, bio i veliki vernik, ali, ako je verovati kazivanju
njegovih prijatelja i biografa, ipak je napustio ovaj svet ne izmirivši svoje
račune sa Bogom. Gorostasu iz Jasne Poljane ne samo da nije...
Ako bi me neko, recimo neki radaznali klinja iz
komšiluka, zaustavio u prakiću dok šetam psa i upitao me da li znam šta je to
memorija, odgovorio bih mu: Pametno pitanje, mališa, takav će biti i moj odgovor.
M emorija ti je jedno nimalo simpatično,
nepredvidivo i do zla boga ćudljivo stvorenje (stanuje u nama, šegači se na naš
račun i...
Једног
врелог летњег поподнева удари лисицу сунчаницa, због чега се она силно
разгневи, те оде да се пожали медведу и каже му шта ће да уради.
–
Видиш ли ону ливаду? – показа му. – Е ту ћу језеро да...
Шетајући шумом, лија и меда огладнеше.
– Могао бих јести каквих крушака или меда, али
где да их нађем? – покушавао се досетити медвед.
– Ја ћу јести гушчијих јаја! – самоуверено и
хвалисаво изјави...
Treba da ti se jadam kako cveće raste u prkos trotoraru kako riba pliva uzvodno a samo beži od smrti Treba da ti se jadam jer sunce sija jače nego ikad jer boji me u gomilu boja nisam navikla na to Treba da ti se jadam što kiša pada i kad nije jesen što krompir klija i kad nije u zemlji a niko neće da nahrani svinju Treba da ti se jadam da dani...
На почетку да се поздравимо
По ко зна који пут сам у јавности, некад усмено, сада у писаној форми бележим
своје речи, мисли, а не могу да кажем да не осетим трему. Увек је тако.
Решио сам да овде пишем блог роман...
Јован
Јовановић Змај
под
псеудонимом „ЛОВРА“
објављено
у листу „ЖИЖА“ број 6 , тамо неке 1871. године децембра месеца, а записао и хвала
му, господин Момир Пауновић
Елем,
„Кад
се двоје из...
Ti si tu da slušaš moje tajne, moje probleme i priče, ne tako sjajne... Da potvrdno klimaš glavom iako imam utisak da, ne pamtiš ti i ne slušaš ti mene ništa, al' ipak - ti si tu... Da ne poštuješ moja pravila - moj način života, poštovanja nekoga ili nečega... Da me...
Као бедем тврди црна поноћ стоји, Преко кога прећи пуст се живот боји. Побожна обитељ светог манастира Грешноме је телу давно нашла мира. Онемеше стене, што неме бејаху, Умукнупе звери у дивијем страху....
Stalno u mislima s tobom sam kao i dalje traje onaj aprilski dan ponekad navratiš i u moj san al sve prolazno ovde je to već znam. Samo čekam ljubav godinama a sada me opi toplina tvoja ponese želja i mašta moja da ne lutam više sasvim sama. Onda kada ljubav u srce ušeta i sve nestvarno se čini stvarno sve kao iz bajke uzvišeno bajno više...
Vaskrs je
ponovo već
za stolom se mirno sedi
i naravno uvodna reč
svaki put pripada dedi
On
besedu svoju drži
uvek sa istim žarom
a baka uštipke prži
na vrelom šporetu starom
Radosno
igraju sene
od crkvenih sveća sjaja
dok vesela deca i žene
maštom šaraju jaja
Pogača,
pečeno prase
i bakini uštipci...
Предизговор
Ова прича је почела свој живот пре нешто мање од годину дана. Од тада до данас, што због моје лењости, што због жеље да ова прича буде интересантна ономе ко је буде имао пред очима,...