Zavole
je od samog početka
šta je ljubav dok još nije znao
napisa joj pismo od tri retka
ali joj ga nikad nije dao
Voleo je
sve njezine strane
svakim danom sve više i više
pokrete joj, vrline i mane
što mu srce tako zarobiše
Ta je
ljubav rasla neprestano
dosegla je beskrajne visine
ali nije bilo obostrano
i...
Ti mistična
crna ptico
što mrtvima oči vadiš
gorke smrti zloslutnico
šta na mome oknu radiš
Što ne
letiš svome jatu
što na mome oknu bdiješ
u avetnom ovom satu
kakvu li to tajnu kriješ
Kao da
su omamljene
samo tebe oči...
Biо јеdаn mаli snеškо štо sе uvеk svimа smеšk'о a s njim beše tаkvо stаnjе k'о rukе је im'о grаnjе
Niје im'о nоgu niti rеpа
а nоs mu је bilа šаrgаrеpа
i k’o oči nа srеd glаvе
im’o je dugmićе plаvе
Nа glаvi mu bеšе lоnаc
kаd tеrаmо...
E vo nama
prvog snega veje na brežuljak šaren zeka tuda bega juri ga patuljak
A za
njima trag vijuga
u mekanom snegu
kao neka čudna pruga
na bleštavom bregu
Šta li
hoće taj patuljak
zašto juri zeku
je l' smislio čovečuljak
vragoliju neku
Spustiše
se do livade
umor ih je stig'o
mali zeka tada...
Na
strmim gorskim padinama gde vukovi mesecu poje obilazim evo godinama poslednje blago moje
Skriven
od ljudi i buke
zanemarim dnevnu rutinu
pod glavu podvučem ruke
dok osluškujem tišinu
I mislim
na ono vreme
kada smo zajedno bili
zaboravljali probleme
ovde se od njih krili
Al' kako
da se veselim
otkako nismo dvoje
i...
Na
lednome kraju sveta
sred belih zimskih smetova
gde nikad ništa ne cveta
nikao je cvet cvetova
Svuda
bleštavilo snežno
koliko se pogled pruža
što zastane neizbežno
tu gde je niknula ruža
Kako li
je tu dospela
ko joj je doneo seme
kako je niči uspela
nije joj mesto ni vreme
Tu izvan
gradskih smogova
urbane...
Nekad
smo bili zajedno
sad ti sve živo smeta
nekada bili smo jedno
sad smo dva suprotna sveta
Pred
našom kućom u bašti
pili smo slatka vina
prepuštasmo se mašti
smišljasmo ime za sina
Do
toga beše nam stalo
nas dvoje, kuća i bašta
al' ti je postalo malo
poče ti faliti svašta
Od...
Često se
služi tom varkom
kad je u svađi sa svetom
prošeta njihovim parkom
srce si ispuni setom
Obiđe
draga si mesta
ime joj tiho izusti
ode do njihovog bresta
i pokoju suzu pusti
Tu srce
snažnije lupa
jer tu je njihova grana
i pod njom njihova klupa
vremenom ishabana
Ponekad
suze nahrupe
k ' o očaja potok mali
na...
Izgubljen
sedim u vozu
odlažem svršetak tužan
u stalnoj borbi za dozu
gadnim sam momcima dužan
Brljivu
drmam lozu
u svome poslednjem begu
i njome lečim nervozu
dok mi se košmari legu
Možda
tek psovka neka
ostaće nakon mene
ime mi zaborav čeka
nemam ni dece ni žene
Provodim
poslednje čuke
bežim u svome strahu
od...
Veliki
besni bik u areni
na plašt juri i na usta peni
bodeže su u njega zarili
oslabili ga i razjarili
Pikadorski
ga ubodi bole
a dok ga bodu ori se 'Ole'
prilazi mu mačem toreador
probada srce, biva matador
Uz
samrtni roptaj trofeja tog
poslednjim trzajem diže se rog
krvnika svoga na njega nabi
i ceo rog mu u nogu zabi...
Jedan
vladar lomnog srca
u svom dvoru na vrh gore
noću sav u tuzi grca
pa žalosti cele dvore
Nedaleko
od tog dvora
uzduž kraljevskoga druma
lunjajući još od mora
baza lupež bistrog uma
Ubrzo ga
uhvatiše
sprovedoše ga do dvora
pitanja mu postaviše
pa razmislit' dobro mora
Oštrouman
on je znao
da...
(слика са нета) Најпосле, напустих све: и царство и
раднике, и узех у торбу само нешто мало ствари и пословног алата и кренух у
потпуно непознатом правцу , немајући
никакву представу ни шта радим, ни где да се...
Život je
kao reka što teče
s' izvora ka ušću neodložno
želeći tom ušću da uteče
sve tražeći utehu pobožno
Sveta
pravda pripada li svima da li slabi na nju pravo ima il' je pravda samo jačeg pravo Tu iz ugla nejakih se čini
prepušteni svojoj smo sudbini
ne deli je dobri bog već đavo . Ona je u
snoviđenju lepa a u zbilji apsolutno slepa i mučno je dugo kad se čeka Nije slepa da pravično sudi već je slepa na sudbine ljudi u...
Još kada
je mala bila
obuze je neka tuga
kao da se viša sila
curici toj večno ruga
Odrastanje
beše skromno
bez pakosti i bez greha
ali beše istodobno
bez radosti i bez smeha
Kad
odraste k´o lepota
pročulo se na daleko
njena skromnost i dobrota
i prokletstvo tužno neko...
Imenice Imenice su reči koje označavaju imena ljudi,bića,predmeta i pojava. Dele se na: - Vlastite - Zajedničke - Gradivne - Zbirne - Apstraktne B.B. 62
Imenice Imenice su reči koje označavaju imena ljudi,bića,predmeta i pojava. Dele se na: - Vlastite - Zajedničke - Gradivne - Zbirne - Apstraktne B.B. 62
Nekada
moćni jedrenjak
nasukan leži na rtu
kapetan, njegov imenjak
proklinje sudbinu škrtu
Zajedno
prošli su mora
i sveta svaku stranu
sve dok ta olujna zora
kovana maglom ne svanu
Dugo će
još kapetan
osećat’ ljuljanje broda
ko kad je bio sretan
pod čarom nebeskog svoda
A kapetan
bez broda šta je...
U cirkusu
ispod šatre
žongler, pajac, gutač vatre
i publika što se stiska
bruji žamor, dečja vriska
al’ i jedan nezvan gost
neugledan, prljav, prost
Nije
im’o ni za karte
provuk’o se ispod šatre
privukla ga sva ta graja
bleštavilo,...
Seljak
je čuvao ovce
na brdu jednom visokom
i vredno je skupljao novce
brižno se baveći stokom
Maštao
seljak je kruti
o čarobnoj morskoj peni
i devojci svilene puti
koju bi rado da ženi
O samo
novac da skupi
pa da si ostvari snove
isprosi devu, brodicu kupi
i morem večno da plove
U snove
je tonuo lako
mašti se...
(слика са нета)
Завидном оку и непослушном уху тешко је скрасити се и немогуће
угодити на дуже време. Ако и добију што пожеле, она радост ишчекивања,
прижељкивања, замишљања испари истог трена чим се тога...
U šumi
napušten stećak
oboren leži na boku
tužno ga posmatra dečak
sa setnom suzom u oku
Godine
surovo lete
u beskraj negde visoko
sa njima odrasta dete
al’ suzu ne pušta oko
Oči su
bile mu čudne
ko vučje žućkasto sive
i u snu be’aše budne
u smrti ostaše žive
A setna
u oku sena...
Iz
cirkusa vraćao se kasno
sa mislima uvek beše spretan
al' mu ipak nije bilo jasno
zašto je i tužan i sretan
Roditelji
veselo u šali
pričali su već o nečem drugom
ne videvši da im sinčić mali
bori se sa srećom i tugom
Posle
kada došao je kući
u sobi mu zavladao tajac
mislio je srce će mu pući
u...
U vremena neka
davna
dok je zemlja bila ravna
niko to ne vide lično
al’ stajaše nepomično
Mesec vam je bio
beo
i to svaki njegov deo
i dok sunce ne osvane
sijao je s’ obe strane
Živela je tad
veštica
što se zvala Mrgolica
i sve su joj drugarice
također bile veštice
Jela je crnu
buniku...
Pre nego
je post’o mit
to veseo beše kit
jako veliki i beo
plovio je kud je hteo
i tamo gde ne bi smeo
Prošao
je ceo svet
mora znao napamet
malena mu bi planeta
pa je počeo da smeta
te mnogima posta meta
Tako jednog
letnjeg dana
sa obala okeana...