Dve police. Enciklopedije pedantno poređane jedna do druge u istoj ravni. Dela Platona, Tolstoja, Dostojevskog, Šolohova, Crnjanskog. Zeleni krevet, star 15-ak godina.. Bila sam mala kada je kupljen. Ormar sa kaputima i gornjim delom u kome je posteljina. Ja. Sedim za računarom. Svetlo u sobi je prigušeno. Grickam čokoladnu napolitanku, uživam u njenom ukusu. Sedim sa nogama prekrštenim...
Ovaj post je posvećen mojim prijateljima sa bloga, posebno tebi mesečino. Sjećam li se Branka? A zaboravlja li se lako koji lijep spomen? Sjećam ga se često, kad s tugom, kad s veseljem. Rekla bih da ga i sad gledam očima... ... Mati moja i ja njegovasmo dugo Brankov grob - sve dok ja ne odoh iz Beča, - A i sada ga ne prolazim, kad god odem da zahvalnom suzom orosim grob očin. Ne...
Једном давно у неком краљевству владаше много суров краљ,
кога, због његове суровости, нико у народу није волео, нити је у било коме
пријатеља имао. Стога, да би се одржао на власти, он је израбљени народни...
Хвала Ти, Исусе!
Пожурила сам да стигнем у робну кућу како бих у последњем
тренутку покуповала Божићне поклоне. Погледала сам у велику гужву и прогунђах
нешто себи у браду. Претило је да останем овде...
Света ноћ се спустила
на земљу, доносећи неизмерну радост људима. У Витлејему, у пећини, родио се
Спаситељ света.
Пастири су се радовали
певајући са анђелима. Али, нису се само људи радовали,...
Svoj prvi kritički osvrt usmeriću ka delima Federika Moće. Počnimo sa visine od „Tri metra iznad neba“. Prvi italijanski pisac koga sam čitala. Prvo delo koje me inspiriše da iskažem neko svoje mišljenje. Prva knjiga, posle „Marli i ja“, čije sam čitanje završila u suzama.
Na samom početku, čitajući Moćinu kratku biografiju na koricama knjige, iznenadila sam se...
Ja sam Jana. Ovom rečenicom započinjem svaki susret, pa ću tako i ovaj susret sa vama. Nisam završila filološki fakultet, nisam ga ni upisala, a nisam još stigla ni do čuvenog jednog koraka koji bi me delio od njega, te ćete se stoga sigurno upitati „Kako jedna 17-ogodišnja devojčica može kritikovati bilo kog pisca?“ Kreirala sam stranicu iz želje...
Туп бол, мрак, па бљесак. И поново ме ево на ауто-путу. Осврнух се око себе. Нигде живе душе. А и ја сам изабрала време да се слупам. Кога још има на путу у четири ујутру? Нарочито на овом делу. Гледам у свој уништени ауто....
слика-рам је са нета аутор: причалица
Bio jednom jedan gospodin Mrak! Svaki posao plašenja za njega bio je lak! Išao je od kuće do kuće, i plašio ljude pored peći vruće! Na krovu svake kuće je skakao, i svako bi se tada od straha zaplakao! Kad on vrisne, niko više ne sme da pisne! Imao je strašne zube, a u kosi ljigave bube! Bio je crnji je od crnog crnca, imao je male oči kao...
ŠKOLJKA LJUBAVI Poslušaj srce Tiho Kroz krošnje Ispod tvog balkona Odlutala je moja čežnja, Tiho, Najtiše, I kroz prozor Tvoje sobe,ušla.... Kao svila tkana Nježnošću, u duge sate Od maštanja satkana, Na potki ljubavi Dahom povjetarca protkana, Kao marama od lišća. Na zemlji tvojoj dišem A kad zaspiš Nježnost san svoj...
слика-рам је са нета аутор: причалица
Навијач сатова стално
је био забринут. Без минута одмора, трчао је од једног до другог сата да не би пропустио
онај судбоносни тренутак у коме је требало да спречи заустављање једног механизма
и да на њему...
На језеру прве капи кише,
Пљусак, па сунце опет точи.
Сјај у мени невидљиво пише,
Лепоту од које заболе очи.
Као да споро умор и прах -
Котрљају се водом златна зрна.
Улепша слику на мах,
Девојка...
На изгубљеним страницама времена мене више нема и залуду је времена нова губити тражећи ме где ме није. Исписано, путује са мном ал` се прелистава другачије. Аутор: Јелена Јергић Хвала, Лаки, за...
Pred najavu zore krišom si
me noćas dozvala u svoj krevet, a svoje grudi si prepustila požudi mojih
izmagljenih očiju i krvavih usana..moj dah je ugrijao oktobar sobe, i tvoje
tijelo je igralo razuzdanu lambadu, čiji ritam je izludio rijeku, koja je bučno
pjevala himnu našoj strasti..bedrima si mi zarobila sate, prizemljujući mi
misao, hraneći iznova i iznova moju...
"А кад постите, не будите жалосни као лицемери; јер они начине бледа лица своја да их виде људи где посте. Заиста вам кажем да су примили плату своју." (Мт.6,16) Два
села, која су географски лежала једно...
Doba realizma u kome je ponikao i ovaj roma Borisava Stankovića "Nečista krv" će nas vratiti u period XIX vijeka, kada je žena podređena, nema vlast, niti pravo glasa. Otac koji ostaje bez novca, odlazi na put, ostavljajući ženu i ćerku da se same snalaze. Šalje i novac za preživljavanje, ali nedovoljno za raskošan život, kakvim su do tada živjeli....
"Cjepidlaka u kuhinji" je neobična i zabavna zbirka o kulinarstvu, čiji je autor Džulijan Barne, koji priča o muškarcu koji je vrlo kasno počeo da kuva. On ima skromne želje, da sprema ukusnu hranu za sebe i svoje prijatelje. Međutim on pri pokušaju da napravi i najobičniji ručak slijepo se drži recepta, kao i svaki početnik, ali kada otvori knjigu, tada...
Francuski bestseler "Zato što te volim" autora Gioma Musoa je potresna priča o raspadu jedne porodice izazvanom nestankom djevojčice Lajle, kojoj se gubi svaki trag u jednom tržnom centru u Los Anđelesu. Nekim čudom ona se pojavljuje nakon pet godina na istom mjestu, ali iz nekog neobjašnjivog razloga, ona ne govori. Kako saznati šta se desilo i...
Nekako
se i brzo pročulo za njega. Ispočetka su stidljivo dolazili u grupama
od po dvoje-troje, dok kasnije pred njegovim kamenom nije bilo neobično
vidjeti ni nekoliko desetina znatiželjnika, koji su razgovarali o
njegovim čudesima uostalom i poprilično glasno. Razumije se, razgovor
bi krenuo još za puta, kada su se sučeljavale sve nevjerovatnije i
nevjerovatnije priče...
Hladna noć, magla rasuta po dugim bulevarima, mrak prekrio zadnja svetla tih ulica pored trga Marksa i Englesa, dok stari kip obasjava krajičak mesečine. Sedeo je sam na mokroj klupi čekavši samo njen osmeh. Duboko u mislima vreme je brzo teklo, nje nije bilo, njene senke, ni njenog mekog glasa. Do raskršća bulevara je dopirao hladan vetar sa Dunava. U sebi pun vlage, tuge,...
Muka od ovoga sveta, stvorila je tamu moga veka. Povratka nema, Živeti s tim moram dalje. Reči ove suvišne nekome, govore istinu jednoga uma, ne govoreci laži, one su dokaz moga života. Već su počele da me otkrivaju, reči tame, reči zla, reči bez laži, reči istine, one su prave, one su mračne. Stvorio ih je svet oko mene, svet bez vedrine, sreće, svet bez radosti,...
Ponekad pomislim kako je život surov... Ponekad pomislim da su reči ljudske suvišne... Ponekad pomislim da je ljubav prolazna... Ponekad posmislim da su osećanja bezvredna... Da li je ljubav jedino sto nas okružuje? Da li su osećanja nešto najlešpe na svetu? Da li je imati osobu pored sebe značajno? Da li je ljudima sreću uneti lepo? Da li je lepo ispunjavati...