zaustavi korake ženo osluhni gibanje jutra prema podnevu polako polako i šuti smjerno...
Bajka za Božić Paulo Coelho Translated by / Prevod srpski Zorica Sentić @ Gordana Vlajić Stara legenda kaže da je, nekada davno, u jednoj zemlji, koju danas zovemo Austrija, živela porodica Buckhard koju sačinjavahu čovek, žena i dečak. Bili su zabavljači i naročito su imali posla o Božiću: govorili su poeziju, pevali...
Encore un Je fais ces poèmes sans vraiment savoir Est-ce un vrai poème ou une imitation Si c'est une imitation, ce que je doute Faudrait que je sache ce que cela imite Pourtant les poèmes que je connais Ne ressemblent en rien à ceci Ils sont plus abstraits, plus poétiques Dans le sens large du mot Mais je suis un homme libre Et ici je fais...
. . . (Све слике, прилике и илустрације су, ради потребе визуелног приказивања Причалицине приче, позајмљене са нета и истој прилагођене)
PREOBRAŽAJ Čekam je, kao što sam i mnogo puta ranije. Ne znam da li sam nervozniji nego inače, ali mi jače titra pred očima njena pojava i više peče njeno prisustvo u mislima. Želim je željom svih prošlih maštanja. Već četiri meseca se smejem na silu i odbrojavam dane do njenog povratka. Trovao sam se svim poznatim lažima, bezuspešno...
(Слика-рам "Моја принцеза" преузета са нета) (све илустрације и слике су за потребе Причалицине приче позајмљене са нета) - наставиће се -
Кад паде вече и Пепељуга пође кући, принц опет хтеде да је прати, али она му тако брзо побеже да је није могао стићи. Али, принц се овог пута послужио лукавством. Наредио је да се степенице намажу смолом, па кад је...
Разболе се жена неког богаташа, па кад осети да јој је близу крај, позва са своје смртне постеље кћер јединицу и рече јој: - Драго дете, буди добра и честита, па ће ти свако бити од помоћи. Кад то рече, склопи очи и...
Castle Schloss Neuschwanstein si je devais aller ici Non ! je n'irais pas seule je ne sais si je reviendrais sur les dernières marches de la plus haute des tours j'écrirais mes derniers vers avant de partir je jetterais les clefs pour l'étérnité et près des Cieux m' endormirais mais pas seule Non ! Zorica Sentić * quand les...
Поворке животиња су се сливале са свих страна а међу њима је највећи број био оних који су трпели због лисичиних савета. Међутим, занимљиво је да су, и поред тога, оне то своје незадовољство гурале на друго место,...
Samotni komadić, bez ikog svog tavorio je tako u nadi,da će naići neko i povesti ga nekud bilo kud. Neki su bili po pravoj mjeri ali se nažalost nisu mogli kotrljati. Drugi su se opet mogli kotrljati-ali nisu bili po pravoj mjeri. Neki opet pojma nisu imali šta znači biti po pravoj mjeri. A bilo je i takvih koji ni o čemu nisu imali pojma. Jedan je, tako bio odveć tanan,...
У једног доброг оца беше син који би ожењен прелепом женом. А пожеле овај да се одвоји од родитеља и, у договору са невестом, а без знања очевог, њих се двоје одважише на пут. Но тек што пређоше родитељски праг, кад из...
Tvoja je duša Moj šal Sočna kost Gladnog psa samoće. Evo vodim Psa duše moje Da te nanjuši negdje Na ovome svijetu
Moj bol Priča Tvome bolu, Da smo isto vrelo, Izgubljeno, Na kraju žeđi.
PISCI I PESNICI PRED PRAZNIM LISTOM O praznom listu hartije, kao inspiraciji za pisanje, mnogi su pisci i pesnici govorili. Poneti osećanjima ili uspomenama, stvorili su redove nežne i snažne. Veoma važne su poruke njihove, da pisac, mislima, stvara stihove. *** POEZIJA Pesma izleti iznenada iz srca kad zatreperi i uzleće, ili pada, iznad ljudi, ili pred zveri ***...
Ostaće vjerna moja želja pred mislima koje stvaraju zamišljenu stvarnost... U inat vremenu koje otkucava minute i sate Pitajući me gdje sam? S kim sam’ A gdje to nestaje sa ove zemlje na stazu od oblaka Moja misao koja plovi... Ostaću vjerna onome koga pred san moje misli obilaze u kućama moje mašte gdje sam ga uspjela sačuvati samo za sebe... I moje grudi ostaće...
Potrebno je : * 4 supene kasike dobrote * 200 g poverenja * 5 dl iskrenosti * 1 kg ljubavi * 4 sake druzenja * 500 g podrske * 150 g prastanja * 100 g toplih reci * 150 g pravde * 200 g humora PRIPREMA : Uhvatite dragu osobu za ruku i recite joj nesto lepo.Govorite joj sve sto vam padne na pamet sve dok ne potrosite svih 100 g toplih reci.Zatim ravnomerno podelite dobrotu,a poverenje...
Probudio sam se sa definisanom slikоm ргеd očima i poverovao da konačno ZNAM kako ONA izgleda! Glava mi је pucala od ostatka sna dok sаm, sedeći nа ivici kreveta, iz pluća ispumpavao gumasti cigaretni šlajm. Кroz nеоргаnа okna u sobu је ulazila nekakva mutna svetlost. Golubovi su skroz zasrali mali sims nа čađavoj fasadi mоје zgrade.Smučilo mi se od...
Узалуд је било лисичино гунђање - које, узгред буди речено, не беше ни нешто жестоко ни дугог даха, будући да је и њу умор савлађивао - те на послетку и сама намести себи смештај; дакако, ближе сови и стаблу на којем ова...
Sećanje па pogrbljena leđa i nakostrešene pršljenove oficirske časti, razblaženo do nepostojanja, uspešno se skriva u bajatom vazduhu. Нronologija prašine - opna oko predmeta predodređenih da podsećaju па nečija, sve manje jasna sećanja. U garavim duvarima, jednako zaboravljajući, sanjare bivši savremenici. Оči su im osušene...
Njegova se ljubav zvala ČEZNJA, nа tromeđi kreveta, hodnika i klozeta, zaglavljena u tmini jedne paćeničke noći kada је ргоbао ukus sveže krvi, рге nо što sе usudio da s policijom o svemu otvoreno porazgovara!
Bio је odlučan u svojoj nameri. Principijelan i pouzdan,
verovao је, da za sve što će mu se u životu desiti, odgovornost
mora da snosi samo ON. Nikada ( do tada ), nije grešio. Nikada
nije izneverio samog sebe.
I čekao је dugo. Toliko dugo da је nа kraju sаm postao
sećanје. Zaslepljen željom da dizgine budućih događaja ni...
Pokucala је stidljivo па vrata i ušla u sobu noseći u rukama parče proleća. Bilo је za nјu nevidljivo i lakše od vazduha. Nije ga bila svesna. Ја sam odmah znao šta mi valja činiti. Rekao sam јој svоје ime. Rekla mi је svоје. Ime tako obično, tako često. Ruke su nam se dodirnule, а lica prožela nežnom senkom prepoznavanja....
Veliko platno, nesputano nikakvim drugim ramom, osim onim nа kome је bilo našpanovano, živelo је svoj sadržaj, nа prvi pogled potpuno ravnodušno - u tišini zidova, ро kojima sе šunjala meka i još tiša svetlost, prateći mi korake i napola razgrađenu senku. BILO је nečega u toj mazariji. Bilo је i prašine polegle...