Izašao
iz stana
jedan mali mrav
pa pravac teretana
da bude jak i zdrav
Nije išao
duže
od dva tri minuta
kad kućicu što puže
srete na sred puta
A nosi
je krke
puž iz prošle priče
zadihan od trke
a jedva se miče
Mravić
mu se čudi
kakav smešan stvor
„Pogledajte ljudi
užasno je...
Када
писцу нестане идеја
он не може написат’ есеја
а поети добар мотив треба
ко’ светини игара и хлеба
Кад
идеје пресуше кад-када
ти погледај шта нам ради влада
а мотива за осврт имаде...
Krenuo
je mali puž
na put oko sveta
popreko i uzduž
kol'ko da prošeta
I već
prvog dana
eto avanture
kljucnula ga vrana
Francuzi ga jure
Sakrio
se iza cveta
prevari ih tako
putovati oko sveta
ipak nije lako
Pa je dobro
razmislio
nekoliko sati
da l'...
Jedan
hrabri Indijanac
s imenom Vinetu
i odvažni njegov vranac
najbrži na svetu
Po
preriji smelo jure
na putu do beskraja
kroz opasne avanture
u pričama Karla Maja
Svako
jutro on me budi
da mi zezne san se trudi
i zorom mi ne da mira
jedan cvrčak koji svira
Spavam s
pampur čepovima
ili vatom u ušima
a on kao s topovima
budi me sa cvrčanjima
Evo pola
decenije
držimo se tradicije
on zacvrči, ja se budim
totalno ću da izludim...
Jedinica
slatka mala
trećoj godini nadomak
beše jako radoznala
što joj mami raste stomak
Mati joj
objasni polako
da ona tu nosi batu
a ako je zanima kako
neka priupita tatu
Sada ona
traži tajki
taj odgovor neizbežno
a on ju je legao da pajki
pa joj onda reče...
Prvog
dana u sedmici
dosađujem se na sednici
kod vlasnika ZOO vrta
gde on nešto priča, crta Ali zato
već sutradan
zanimljiv je dan mi radan
jer majmunče malo mazim
il' mu barem jezik plazim A obično
svake srede
odšetam se ja do mede
što na vrhu svoje njuške
balansira zrele kruške Pa ti
sledećega dana
po ugledu...
Vodu
tiho preseca peraja
uz obalu pliva morski pas
i velika podiže se graja
kupaći ka kopnu traže spas
U
blizini neki čiča peca
jednim uhom osluškuje graju
pored njega skupila se deca
jer je ribar najbolji u kraju
Kod
klinaca i čiče što peca
okupi se znatiželjna masa
jer ih vešto naložiše deca
da će čiča...
Na
grebenu lednom baš na polu južnom majka priđe jednom pingvinčetu tužnom
Upita ga
mati
zbog čega je tužan
a on jadan pati
misli da je ružan
Crn mu
zadnji deo
trbuh mu je beo
a on bi baš hteo
da je šaren ceo
Mati mu
reče: „Znaj
svi smo crno beli
pa nisi papagaj
da si šaren celi“...
Dva
medveda plišana
zure preko nišana
svak' sa svoje strane
puške im banane
Plavi meda
plišani
što na belog nišani
zauzeo jedno ćoše
krijući se iza noše
A ni
beli nije svetac
sakrio se pod krevetac
pa kroz nišan otud gleda
šta to radi plavi meda...
Kada kupim
jahtu finu
otkrstariću u Kinu
pronaćiću nov put svile
pratiće me morske vile
Zidom ću se
prošetati
mnoge ljude ću sretati
preći preko Himalaja
i skoknuti do Šangaja
I bila
bi baš divota
videt' vojsku terakota
a u zabranjenom...
Kupila sam
periku
idem za Ameriku
bude li ko pit'o
idem inkognito Ići ću u
provode
na vrh kipa slobode
pa sve do Kanade
da vidim šta rade Svako ko
mi bude frend
vodim ga u Diznilend
pa do Holivuda
ići ćemo svuda
Ne recite
Perici
da sam u Americi...
Žalio se
kurjak ovci
kako nije dobro svaćen
progone ga stalno lovci
u stopu je uvek praćen
Misle da
je krvoločan
govori se da je zao
i za kakav obrok sočan
da je mnoge ovce klao
A on je
baš dobroćudan
zao glas mu ote snove
uvek mora biti budan
jer i noću...
Devojčica
jedna mala
baš kao i srede svake
obukla je šta je znala
i pošla kod svoje bake
A njezin
brat, malo veći
baš kao i svake srede
dalje pute treba preći
da bi došao do dede
Roditelji
behu vredni
i po cele božje dane
za dohodak neki bedni
radili bi na sve strane
U
večitom nekom boju
da navuku...
Proleće
je, mesec maj
izleg'o se mali zmaj
al' nezgoda je bila
što nije im'o krila
A čim se
izleg'o
šta će mati nego
da rođenje slavi
i veselje pravi
Iz
planinskih krajeva
dolete još zmajeva
oni u većini
žive u pećini
Dok je
goste služila
mati se rastužila
jer se tada seti
sin neće...
Hvalio
se deka baki
da u duši nije mator
nije kao deda svaki
već je pravi inovator
Voli
baka slušat' deku
i njegove fiks ideje
kad dobije tako neku
baš je slatko on zasmeje
Da ne skrećem
puno s teme
sad dok ovu pesmu pišem
imala je u to vreme...
Vedrim
nebom neka tačka kruži
krugovi joj bivaju sve uži
to je soko uočio nešto
što je potom ulovio vešto
Hranu
nosi svojim mladuncima
raduje se takvim trenucima
za to vreme mali gladni ptići
iščekuju kada će im stići
A kad
dođe sokolicu pozva
pa je potom otpočela gozba
vesele se oni mali ptići
tih sokola...
Opet
kiša pada
šta da radim sada
ja bih išla vani
al' mi mama brani
Sedim
zato kući
sunce čekajući
pustite strogoću
da se igram hoću
Jako slatko
malo prase
patuljaste neke rase
prodao mi jedan starac
pa potroših sav džeparac
Nevolja
je brzo stigla
mala njuška kao igla
stalno veze preko blata
pa isprlja i mog brata
Negoduje
moja mati
sad ih stalno treba prati
ajde majko što si neka
nemoj...
Danas su
u školi zezala me deca
odličan sam đak a dobila keca
sve zbog dečaka koji me je ćušk’o
sedi iza mene i zove se Duško
Ovako je
bilo, verujte bez laži
prozvao me uča i odgovor traži
a kako bih tačan odgovor mu dala
kada ni pitanje ja nisam znala
Bila sam
tužna al' k’o pravo muško
seo je kraj...
Mršava
ovca kraj jednog žbuna
donese janje zlatnoga runa
o kakvo čudo neverovatno
prvo joj janje pa odmah zlatno
Sva
zanesena seti se tada
jednoga mita odvajkada
u kom je jedna čarobna ovca
pomogla gazdi doći do novca
Ali to
jutro bilo je blatno
i mulj je prekrio runo zlatno
pa kad je gazda video janje
poče ga odmah spremat' za klanje...
Eh da mogu ja
da letim
bezobraznim da se svetim
ili da imam takav vid
da bez muke vidim kroz zid
A da
budem ja nevidljiv
da ne budem više stidljiv
i da imam tu mogućnost
da pogledam u budućnost
Kada bih
bio toliko jak
od trista kila da nosim džak
ili da imam savršen...
Jedno
veče pred letnju kišu pre nego vile snove ispišu brižni otac odaje sinu oblaka jednog sivog sudbinu
Nekad to
beše oblačić beli
koji se širom neba veseli
nošen na moćnim krilima vetra
visinom od četri kilometra
Znao je
meki sneg da pada
kad beše iznad Beograda
a pala je i topla brza kiša
kada...
Na ovome
svetu
mnogih baja ima
naćeš ih na cvetu
i u šipražjima
Žuto-crna
osa
žaokicu nosa
kloni je se rode
jer zna da ubode
Nek vam
je za nauk
kako lovi pauk
u mrežu što plete
mušice mu lete
Ta
šarenih krila
mekih kao svila
što leti kroz snove
leptirić se zove
Ni
sitnije baje...
Na
dvoboj je izaziv’o divove i ale
činilo se za pobedu da su šanse male
ali bi se iz bitaka k’o pobednik vrač’o
lep, plavook i razvijen, kratko jasno – mačo
Samo jedno
nije mog’o nikako da shvati
bez obzira kakve zverke morao da mlati
što seljani...