Kupila sam
periku
idem za Ameriku
bude li ko pit'o
idem inkognito Ići ću u
provode
na vrh kipa slobode
pa sve do Kanade
da vidim šta rade Svako ko
mi bude frend
vodim ga u Diznilend
pa do Holivuda
ići ćemo svuda
Ne recite
Perici
da sam u Americi...
Žalio se
kurjak ovci
kako nije dobro svaćen
progone ga stalno lovci
u stopu je uvek praćen
Misle da
je krvoločan
govori se da je zao
i za kakav obrok sočan
da je mnoge ovce klao
A on je
baš dobroćudan
zao glas mu ote snove
uvek mora biti budan
jer i noću...
Devojčica
jedna mala
baš kao i srede svake
obukla je šta je znala
i pošla kod svoje bake
A njezin
brat, malo veći
baš kao i svake srede
dalje pute treba preći
da bi došao do dede
Roditelji
behu vredni
i po cele božje dane
za dohodak neki bedni
radili bi na sve strane
U
večitom nekom boju
da navuku...
Proleće
je, mesec maj
izleg'o se mali zmaj
al' nezgoda je bila
što nije im'o krila
A čim se
izleg'o
šta će mati nego
da rođenje slavi
i veselje pravi
Iz
planinskih krajeva
dolete još zmajeva
oni u većini
žive u pećini
Dok je
goste služila
mati se rastužila
jer se tada seti
sin neće...
Hvalio
se deka baki
da u duši nije mator
nije kao deda svaki
već je pravi inovator
Voli
baka slušat' deku
i njegove fiks ideje
kad dobije tako neku
baš je slatko on zasmeje
Da ne skrećem
puno s teme
sad dok ovu pesmu pišem
imala je u to vreme...
Vedrim
nebom neka tačka kruži
krugovi joj bivaju sve uži
to je soko uočio nešto
što je potom ulovio vešto
Hranu
nosi svojim mladuncima
raduje se takvim trenucima
za to vreme mali gladni ptići
iščekuju kada će im stići
A kad
dođe sokolicu pozva
pa je potom otpočela gozba
vesele se oni mali ptići
tih sokola...
Opet
kiša pada
šta da radim sada
ja bih išla vani
al' mi mama brani
Sedim
zato kući
sunce čekajući
pustite strogoću
da se igram hoću
Jako slatko
malo prase
patuljaste neke rase
prodao mi jedan starac
pa potroših sav džeparac
Nevolja
je brzo stigla
mala njuška kao igla
stalno veze preko blata
pa isprlja i mog brata
Negoduje
moja mati
sad ih stalno treba prati
ajde majko što si neka
nemoj...
Danas su
u školi zezala me deca
odličan sam đak a dobila keca
sve zbog dečaka koji me je ćušk’o
sedi iza mene i zove se Duško
Ovako je
bilo, verujte bez laži
prozvao me uča i odgovor traži
a kako bih tačan odgovor mu dala
kada ni pitanje ja nisam znala
Bila sam
tužna al' k’o pravo muško
seo je kraj...
Mršava
ovca kraj jednog žbuna
donese janje zlatnoga runa
o kakvo čudo neverovatno
prvo joj janje pa odmah zlatno
Sva
zanesena seti se tada
jednoga mita odvajkada
u kom je jedna čarobna ovca
pomogla gazdi doći do novca
Ali to
jutro bilo je blatno
i mulj je prekrio runo zlatno
pa kad je gazda video janje
poče ga odmah spremat' za klanje...
Eh da mogu ja
da letim
bezobraznim da se svetim
ili da imam takav vid
da bez muke vidim kroz zid
A da
budem ja nevidljiv
da ne budem više stidljiv
i da imam tu mogućnost
da pogledam u budućnost
Kada bih
bio toliko jak
od trista kila da nosim džak
ili da imam savršen...
Jedno
veče pred letnju kišu pre nego vile snove ispišu brižni otac odaje sinu oblaka jednog sivog sudbinu
Nekad to
beše oblačić beli
koji se širom neba veseli
nošen na moćnim krilima vetra
visinom od četri kilometra
Znao je
meki sneg da pada
kad beše iznad Beograda
a pala je i topla brza kiša
kada...
Na ovome
svetu
mnogih baja ima
naćeš ih na cvetu
i u šipražjima
Žuto-crna
osa
žaokicu nosa
kloni je se rode
jer zna da ubode
Nek vam
je za nauk
kako lovi pauk
u mrežu što plete
mušice mu lete
Ta
šarenih krila
mekih kao svila
što leti kroz snove
leptirić se zove
Ni
sitnije baje...
Na
dvoboj je izaziv’o divove i ale
činilo se za pobedu da su šanse male
ali bi se iz bitaka k’o pobednik vrač’o
lep, plavook i razvijen, kratko jasno – mačo
Samo jedno
nije mog’o nikako da shvati
bez obzira kakve zverke morao da mlati
što seljani...
Kad gora
olista zelena i čista u nijansi trista
Zujanje
se čuje
a tu nema struje
znači neko tu je
To
pčelice radne
nose praške sladne
za košnice skladne
Neka ih
nek rade
svi će da se slade
kada med izvade
Моли мајка Милицу
да научи ћирилицу:
„ C воје писмо треба знати
и без да те моли мати“
А Милица вредна била
сва је слова научила
па сад пише све по Вуку
ћирилицу и азбуку
Krenule
mace tiha i tiša
jednoga jutra u lov na miša
da daju dokaz u svome delu
najbolji lovci da su u selu
Tiha je
maca probala prva
da lovi miša sitnog k’o mrva
ne pušta njega ona iz vida
pa ga do jednog satera zida
Ali taj
mišić dobro se snađe
u malu rupu u zidu zađe
postupak takav beše im drzak...
Bio
jednom jedan dečko
što se nije puno nećk’o
bilo leto ili zima
družio se on sa svima
Među
silnim drugarima
dvojica su bila prima
nacrtani čiča Gliša
i šareni meda od pliša
Tiho
sviće letnji dan
samo cvrčak nežno sviri
sve pčelice lete van
vetrić miris cveća širi
Sitna
pčela marljiva
skuplja nektar za svoj med
al' tišina varljiva
tužan priči kroji sled
Dok ta
mala pčela radna
pun nektara traži cvet
pčelarica jedna gladna
okonča joj slatki let
Jedan se
mali bata
stalno igrao rata
oružje, trijumfi novi
takvi mu bili i snovi
Sanjao mali
je bata
da su mu mama i tata
umesto negde na more
otišli da se bore
Ostao
mali je bata
sa sekom i dva brata
sam u velikom stanu
a nisu imali hranu
Teško je
bilo tom...
Seka
juri na sve strane
tata nam po vazdan drema
mama bleji u romane
a ja se klonim problema
Sa
komarcima se borim
bežim od sunca u podne
mažem se da ne izgorim
ne gledam curice zgodne
Čuvam se
veće dubine
u plitkom žabice pravim
ali ću zbog zle sudbine
sve lepo da zaboravim
Taman
sam bio spreman
baciti obli kamičak
kada...
Leto nam
je u Banatu pravićemo si salatu apsolutno voćnu vitaminski moćnu
Od
jabuke tek sa grane
i od kruške i banane
od jagoda crvenih
i rogača drvenih
Pa
domaćeg grožđa
što je puno gvožđa
a na vrhu neka pliva
šumadijska šljiva
Žirafa
je zaista majka fina
al' ima jako čudnoga sina
pa dobro deco u čemu je štos
umesto vrata dugačak mu nos
Sin
pravo stoji a zemlju njuši
i nema male već velike uši
a mada im nije ni malo lep
jedino sličan imaju rep
Telo bez
fleka sive je boje
a da li znate taj sinčić ko je
samo ne trubite na sva zvona
da je...
Rugala
se srna lovcu
kako nije sve u novcu
skupa puška i odelo
zavidi mu celo selo
ali čim u šumu zađe
više ne zna da se snađe
Džaba
puška i odelo
treba stavit’ prst na čelo
i razmislit’ baš duboko
jer za lovca treba oko
i još treba mirna ruka
treba imat’ dušu vuka...
Ogledalo,
Kada si me zadnji put pogledalo?
Šta li si, onda, jasno ugledalo?
Nije tvoje pravo lice to što sam vidjelo,
nit' ispeglano, preda mnom sređeno odijelo,
Zato ne pitaj za ono što ti se zacijelo ne bi svidjelo.
Ogledalo ,
U šta si, ukočena radoznalosti, gledalo?
Čemu si...