Nešto o piscu Stanko Crnobrnja rođen je u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji – Narodnoj Republici Hrvatskoj 17 avgusta – kolovoza 1946. Rođen je u Dobićima udaljenim 1,5km od srednjovekovnog grada Zrina, kasnije u II svjetskom ratu jakog ustaškog uporišta. Zloglasne zrinske ustaše spalile su Kogulje iznad samog Zrina, ali Dobiće nisu napadali jer su Dobići blizu šume. U Dobićima je živjela Stankova baba Julka sa dedom Božom nevjenčano, gdje su u ratu poslije spaljivanja Šokaulija (zaseoka Crnobrnja) morali izbeći u dozrinska sela ispod obronka Zrinske gore. Šokaulije se spominju još 1647. gradnjom crkve Male Gospe (Gospojine) u centralnom dijelu Šokoulija na Jovcu. Budući da se u svijemu oskudijevalo u Crnobrnjama jer je sve opustošeno i zapaljeno, otac je donio odluku da majka radi u Dobićima. Bila je subota i majka je kazivala da je omaškom babe koja je bacila upaljenu šibicu na zamotane zagrijane konoplje i zapalile su se baš kad se Stanko rodio. Otac ga je s majkom dovezao u kolima jer su uspijeli spasiti konje i zna se spremljeno je veselje u kojem je dominirala rakija. Otac je rođenje prijavio 30. septembra – rujna 1946. Osnovnu školu je završio u Divuši, a gimnaziju i Pedagošku akademiju u Osijeku. Filozofski fakultet je završio u Novom Sadu, Jugoslovenske književnosti. Planove o post diplomskim studijama je odbacio povratkom na područje Dvora na Uni gdje je radio kao profesor hrvatskog ili srpskog jezika u srednjoškolskom centru „25 Maj“. U „Oluji“, zloglasnoj „Oluji“ mora da napusti Dvor i dođe u Novi Sad. S književnim radom je počeo slučajno. Napisao je nekoliko stranica i to ostavio. Nakon dva ili tri tjedna taj tekst je izčitao i začudio se da je on to napisao. Smatrao je da to napiše kao opširniju školsku zadaću, ali to je prelazilo okvire školske zadaće. Taj tekst je prerastao u roman „Saga o mački Vjeverici i njezinoj obitelji“. Roman je objavljen na internetu. Zatim se ogledao u pisanju studije o književnom dijelu i to o romanu Johana Weidenheina „Povratak u Marezi“ pod naslovom „U traganju za izgubljenim vremenom potonulog Marezija“. Ali odmah po završetku romana napisao je zatim „U traganju za izgubljenim vremenom“, ali je donio odluku da studiju na fejzbuku objavi ranije misleći da će ona biti zapaženija. Studija je ostala nezapažena iako je stavljena na blog. Danas mučno živi u socijalnoj ustanovi u Vrbasu.