Зовем се страх. Пролазим улицама крви и улазим у људске...
Gledam svoje ruke.. Lice na tebe… Grube su, pune rana, oziljaka koji se ne gube, ne zarastaju… Slusam svoj glas,...
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.