Nema me više u tvojim molitvama više me putem ne prate a noć mi preti ponoć i pusta tama kad me se samo...
Rođen pod sretnom zvezdom magićnom ali nad ovom zemljom generalno tragićnom cemu sam blizi triput pogadjaj neko nad nama vrsi...
Toga jutra sam stigao putnićkom klasom pa kući sa stanice ćasom kroz baste i precice znane a u vojsci sam stekao druga do groba...
U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrstenim vinom umalo da me Potiski djilkosi konacno dotuku violinom...
Naposletku, ti si dobro znala, ko sam ja otkud sad te suze, moja mila rekla si, da se za točak brsljan, ne hvata zalud...