Sedim pored prozora, sa visine sedmog sprata...
Najgore je kad izgubis volju... Sve...
Slomio si je, tako lako, bez trunke srama, ni na trenutak ne obaziruci se na nju i njena...
Понекад се и сама запитам, зашто не жеим...
I dodju trnutci kad ga se moras odreci, ne zato sto zelis, vec zato sto znas da jednom mora...
Maло је оних који ти дају повод да их се сећаш чак и онда када одлуче да оду...
Uvek kad se setim leta te 2012 godine setim se tebe, od dana kad sam te upoznala pa sve do sad. Prisecam se svakog naseg dana,...
Тог хладног децембра моју сенку прекривао је снег, очи се пуниле...
Понекад дубоко у мени пробуди се туга прошлости. Милион погрешних...
Ево опет пишем,овог пута неку другу причу....