znam da neću preboleti ovaj bol nije prolazna stvar kao i ove ruke što su bile tvoje neće nestati prihvatiću...
ono što si bio, to je ono što ja volim ono što mi treba za život i za smrt ovo što si sad mi treba samo...
kosu ću da skratim što me manje ima, manje ću te valjda voleti u crno ću da je ofarbam neka znaju ljudi da sam...
od tebe je ostalo samo sećanje mesta na koja više nikad ne smem otići ljudi koje više nikad ne smem sresti...
ne mogu da placem kamo srece da mogu tisina koja je u meni je mnogo gora od suza prodire kroz moje srce, gusi me, ledi mi krv...
hoću da te vidim da ti kažem da te ne volim da te mrzim da ne možeš da se igraš mojim osećanjima da ne...
tražiš nađeš voliš moliš izgubiš boli neko te voli preboliš...
Koraci laki, veče tiho, harmonično, vrata se sama otvaraju osećam, treba da odem. Ne mogu da čekam svoju sudbinu dok...
koliko god da sam ja nju pokušavala da izguram iz tvog zivota, uvek sam je nekako gurala na kontra stranu na kraju sam...
daljinu sam dok sa tobom nisam bila merila kilometrima a sad je merna jedinica za daljinu apstraktna pojava sad si mi...