Zove me tišina. I zvezda roj. Spokoj u duši imah samo tamo provodeći dane, posmatrajući noći, noći...
Vraćam se u vrtove detinjstva, ispod streha bezbrižnosti, u dvorišta nevinosti, senke sreće, u platonsko u...
Tera me nešto među krošnje stabala, među nikad neomeđeno, vedrim mislima optočeno, pesmom kosača...
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.