Muk. Strasan prasak groma razbio je nemu tisinu. Čulo se grebanja pera po papiru. Devojka je sedela za stolom i pod svetlom...
Usao je u moj zivot bez najave. Tiho, skoro necujno se uvukao, bez upozorenja... Znala sam samo jedno – da ga volim....
Pre nego sto sam pocela ovo da pisem pitala sam se da li vredi kucati. Da li treba kucati. A onda sam odlucila da ipak napisem. Meni...
Beograd. Moj grad. Dzungla i utociste. Majka i maceha. Samo moj grad. Grad osmeha i placa, sunca i kise. Ponekad zelim da pobegnem...