Stojim na tvom balkonu i gledam ih Džamija i crkva, tako blizu jedna druge u metrima, a u svemu drugom udaljenje...
Moj i njegov, jer danas svako ima svoj. Moj, pun neostvarenih želja, praznih kutija, vetrovit, mračan, Njegov, zajednički,...
Ne znam dan kada sam ih prvi put primetila... I nevažno je... Važne su samo oči i put koji sam zbog njih...
Gledam ih tik do sebe... On spava a trepavice mu podrhtavaju, kao da će se svakog trena probuditi, kao da će ih novi putevi odneti....
Dugo me nije bilo. Mnogo se toga promenilo. Mnogo je toga ostalo isto. On se nije promenio. Ja jesam. Nepovratno. Nisam više imala...
Često razmišljam dok šetam o prozorima, o ljudima koji žive iza njih. Privlače me njihova svetla dok...
Kako da oprostim sebi, iako to nisam učinila namerno, nisam ni imala lošu nameru. Ispalo je ružno. Ugrozila sam svojom...
''Najgore je kada ljudi ćute , kada se ne objasne pa svaka sumnja ima prava na život . I moja i tvoja .''...
Uvek sam volela rodjendane. Uvek sam mesec dana ranije znala koju tortu cu praviti, ko ce doci, ko ce me prvi poljubiti i pozeleti mi...
Danas sam razmišljala o pravom razlogu zašto ovde svraćam u poslednje vreme samo da pročitam blogove...